Prije nekoliko brojeva na ovom istom mjestu objavili smo feljton o odrastanju, životu i stvaralaštvu čuvenog srpskog pjesnika Branka Radičevića, od čijeg se rođenja prošle godine navršilo dvjesta godina. Taj jubilej bio je i neposredni povod istoričarki dr Gordani Petković da iste 2024. godine objavi knjigu"Branko Radičević: besmrtni srpski pesnik", koju je izdala ugledna izdavačka kuća "Prometej" iz Novog Sada, a po kojoj smo priredili pomenuti feljton. Tada smo saopštili i ono što u ovom navratu ostvarujemo – da ćemo, korišćenjem iste knjige, govoriti i o smrti Branka Radičevića, sahrani u Beču i kasnijem prenosu njegovih posmrtnih ostataka na Stražilovo.
Dr Gordana Petković rođena je 1972. godine u Smederevu. Diplomirala je 1999. na odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, na kome je i doktorirala, 2016. godine. Autorka je čuvene monografije "Patrijarh Josif Rajačić (1785-1861)", priređivač "Uspomena prote Alimpija Popovića" i koauotorka više priređivačkih knjiga. Dr Petković je i autor ili koautor velikog broja izložbi i organizator mnogobrojnih predavanja i promocija. Zaposlena je u Zavičajnoj zbirci Sremskih Karlovaca, koja posluje u sastavu tog Muzeja, a knjiga o Branku Radičeviću pojavila se baš korišćenjem eksponata iz Zavičajne zbirke, kao sastavni dio izložbe posvećene ovom znamenitom piscu, o čemu je dr Petković zapisala: "Zavičajna zbirka u Sremskim Karlovcima, kao dio Muzeja grada, sadrži bogatu kolekciju predmeta pod nazivom 'Branko Radičević', koji svjedoče o njegovom školovanju, životu i književnom radu. Većina ilustracija u ovoj knjizi, kao i predmeta na izložbenoj postavci, potiče upravo iz Zavičajne zbirke".
Knjiga "Branko Radičević: besmrtni srpski pesnik" je inače, izašla u sklopu edicije "Karlovačka svedočanstva", pokrenute 2023. godine u Izdavačkoj kući "Prometej", "u namjeri da se sačuvaju od zaborava" mnoge značajne ličnosti i brojni događaji iz života Sremskih Karlovaca. I ovog puta koristimo je uz odobrenje autorke i izdavača, a sve fotografije, izuzev jedne, kojima je feljton ilustrovan, preuzete su, takođe, iz knjige "Branko Radičević: besmrtni srpski pesnik".
***
Iako je u Beč otišao kao student prava, Branko je poslije izvjesnog vremena, kada se razbolio, odlučio da upiše medicinu. S obzirom na to da je bolovao od sušice (tuberkuloze), za koju u to vrijeme još nije bilo lijeka, pojedine teze idu u prilog tome da se odlučio za medicinu, kako bi, kada bi je završio, sebi pronašao lijeka. Da li bi mogla biti tačna ova pretpostavka, sigurno nećemo nikada saznati. Međutim, o ovom periodu njegovog boravka u Beču nema mnogo podataka. Navodimo jedno od rijetkih pisanih svjedočanstava o tom periodu njegovog života, sačuvano zahvaljujući dr Ljubomiru Nenadoviću, odnosno Svetislavu Vuloviću, koji je to svjedočanstvo objavio. U pitanju je pismo Branka Radičevića upućeno jula 1851. godine Ljubomiru Nenadoviću, koje je, pak, ovaj Brankov prijatelj ustupio Vuloviću za tekst "Branko Radičević – Prilog istoriji nove srpske književnosti", objavljen u "Glasu Srpske kraljevske akademije" 1889. godine u Beogradu.
"U Rodaunu (selu blizu Beča) 28/7 1851.
Ljubomire brate! Kad si u Beču bio video si kakvoga sam zdravlja, a za finansije čuo si mislim od mene da su mi rđavo. Sad mi je zdravlje u nešto bolje, ali finansije sto puta gore nego onda. Imadoh od nekog zlosretnog rođaka primiti 120 for. srebra, pa ne samo da ih ne primih, nego još izgubih i vasnadu da ću ih ikada dobiti, i to me natera da ti pratim ovo nekoliko reči. Evo te molim, da gledaš kako znaš, i da mi pošlješ 150 for. sr."
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
