Odnosi između dvije južnoslovenske monarhije, Jugoslavije i Bugarske, činili su između dva svjetska rata jedno od najznačajnijih političkih pitanja na Balkanu. Uprkos svemu tome, jugoslovenski istoričari nijesu ispoljavali onaj stepen interesovanja koji je ova tema zasluživala, zbog čega su jugoslovensko-bugarski odnosi ostali nedovoljno poznati. To je konstatovao i mladi srpski istoričar dr Miloš Žikić u predgovoru svoje obimne (629 str.) i u javnosti izvanredno primljene knjige "Jugoslavija i Bugarska 1929-1941", koji će za jugoslovensko-bugarske odnose iz tog vremena i njihovo tretiranje od strane istoričara reći:
"Uglavnom su posmatrani u okviru drugih problema kao što su na primjer Mala antanta, Balkanski sporazum, odnosi Jugoslavije sa drugim zemljama, uticaji velikih sila na balkanske države, stavovi Komunističke partije Jugoslavije itd. Slično su radili i bugarski istoričari sagledavajući ovu problematiku kroz prizmu spoljne politike Bugarske, njenih odnosa sa drugim državama, makedonskog pitanja itd. Ipak, ova tema poslednjih godina privlači pažnju mlađih istraživača, što je i rezultiralo zavidnim brojem radova".
Jedan od takvih radova, i to najprestižniji, upravo je Žikićeva knjiga "Jugoslavija i Bugarska 1929-1941", koju je 2024. godine objavio Institut za savremenu istoriju iz Beograda, u kome je on zaposlen kao naučni saradnik. Uz odobrenje izdavača i autora, za početak, u našem feljtonu, prenijećemo iz pomenute knjige, iz njenog uvoda, dio pod naslovom "Srpsko-bugarski odnosi do kraja Prvog svetskog rata".
Miloš Žikić je rođen u Zaječaru 1990. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom mjestu, a studije istorije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na kome je i doktorirao 2023. Od maja 2018. zaposlen je u Institutu za savremenu istoriju u Beogradu. Pored ove, autor je i monografije "Aprilski rat u Moravskoj banovini. Peta armija Jugoslovenske vojske u ratu 1941." i većeg broja radova u naučnim časopisima i zbornicima radova. Naučna interesovanja su mu usmjerena na vojnu i diplomatsku istoriju Kraljevine Jugoslavije.
***
Odnose Jugoslavije i Bugarske u periodu našeg interesovanja obilježava veoma primjetna nestalnost u njihovom razvoju: pokušaj rješavanja postojećih problema tokom 1929. i 1930; period prekida te politike od 1930. do 1933; rad na ponovnom zbliženju čiji je rezultat predstavljalo "vječno prijateljstvo" 1937; i na kraju pogoršanje međusobnih odnosa, bugarska okupacija djelova jugoslovenske teritorije i rat između dvaju zemalja. Pored upliva velikih sila i promjenljive međunarodne situacije, na ovakav tok odnosa je uticalo i srpsko iskustvo sa bugarskom okupacijom tokom Prvog svjetskog rata, ali i čitav niz pitanja koja su svoje korijene imala u XIX vijeku.
Naime, nalazeći se duži vremenski period pod osmanskom vlašću, Srbi i Bugari su imali zajedničkih dodira, da bi se veze između dva naroda znatno učvrstile izbijanjem Prvog srpskog ustanka 1804. godine. Opšti pokret za oslobođenje od Turaka zahvatio je i stanovništvo današnje zapadne Bugarske, prije svega u Vidinskom pašaluku, tako da su uspjesi srpskih ustanika poslije bitke na Ivankovcu 1805. doveli i do njihove pobune. Mnogi od tamošnjih prvaka su stupili u ustaničke redove, a prenošenje ratnih operacija na teritoriju današnje zapadne Bugarske doprinijelo je jačanju redova ustaničke vojske lokalnim stanovništvom. To se uklapalo u zamisli srpskih ustaničkih vođa, koji su računali na saradnju Bugara u procesu oslobođenja od osmanske vlasti.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
