Po izvršenoj okupaciji pristupilo se promjenama srpskih imena u bugarska, zabranjena je upotreba srpskog jezika i pisma, dok su djeca bila obavezna da pohađaju škole u kojima je nastava izvođena isključivo na bugarskom jeziku. Zabranjeno je obilježavanje slava, promijenjeni su natpisi na radnjama i ulicama. U crkve su dovedeni bugarski sveštenici koji su uklanjali srpske ikone i bilo šta što je ukazivalo na postojanje Srba, što je bilo naročito ispoljeno u Makedoniji. Radi djelotvornijeg rada po tom pitanju, Bugari su pristupili hapšenju i interniranju srpske inteligencije: prosvjetnih radnika, sveštenika, činovnika, političara. Tom prilikom je ogroman broj njih pogubljen, najčešće od komita koje su vršile sprovod. Koliki je bio obim tih zločina svjedoči podatak da je samo u Vranjskom okrugu tokom prve godine okupacije ubijeno oko 3500 ljudi, a u Surdulici tokom prvih nekoliko mjeseci između 2000 i 3000 ljudi.
Zločina nije bila pošteđena ni Makedonija. Bugarski vojnici su, u saradnji sa komitama VMORO, još tokom trajanja ratnih operacija izvršili likvidiranje zarobljenih srpskih vojnika i onih koji su zatečeni u bolnicama. Stradalo je i civilno stanovništvo, prije svega onih sela koja su bila srpska ili prosrpska i koja su u ranijem periodu odbijala bugarsku propagandu. Glavnu ulogu u tome su imali pripadnici VMORO. Najekstremniji primjeri su zabilježeni u selima Dolgovac i Bogumili. Slično je bilo i po makedonskim gradovima u kojima je antibugarski element, odnosno inteligencija, bio brojniji.
Nesnosan položaj koji je nametala bugarska okupacija doveo je do odmetanja ljudi u šume i obrazovanja četa koje su se povremeno sukobljavale sa bugarskom vojskom. Indikator za pružanje masovnijeg otpora predstavljala je bugarska odluka iz februara 1917. o regrutaciji muškog stanovništva sa prostora Moravske vojno-inspekcijske oblasti. Ona je prouzrokovala bjekstvo ljudi i njihovo priključivanje postojećim srpskim četama, što je već krajem istog mjeseca dovelo do podizanja Topličkog ustanka pod vođstvom vojvode Koste Vojinovića Kosovca. Zahvaljujući podršci stanovništva, ustaničke snage su uspjele da protjeraju malobrojne bugarske posade iz više gradova i sela Toplice i Jablanice. Kada su postale svjesne razmjere ustanka i neefikasnosti regularne vojske, bugarske vlasti su smijenile načelnika Moravske vojno-inspekcijske oblasti generala Vasila Kutinčeva i na njegovo mjesto postavile pukovnika Aleksandra Protogerova. U pitanju je bio istaknuti član VMORO, sa višegodišnjim iskustvom u gerilskom ratovanju. Zahvaljujući njemu i njegovim saradnicima, kao i izvjesnoj austrougarskoj i njemačkoj pomoći, ustanak je ugušen već marta 1917, uz korišćenje brutalnih represalija: masovnih ubistava, interniranja i uništavanja čitavih sela. Po ugušenju ustanka, čišćenje terena od zaostalih srpskih četa je nastavljeno sve do jeseni 1917, pri čemu je Protogerova na mjestu načelnika Moravske oblasti maja iste godine zamijenio još jedan "dejac" VMORO potpukovnik Petar Drvingov. Procjenjuje se da je tokom bugarske represije stradalo oko 20.000 ljudi, dok je oko 80.000 internirano.
Završetkom Prvog svjetskog rata Bugarska se našla na strani poraženih zemalja. Januara 1919. u Parizu je započela zasijedanje Mirovna konferencija koja je svoj rad završila godinu dana kasnije, zaključivanjem mirovnih ugovora sa članicama Centralnih sila.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
