Praktično sve do slijetanja u Banja Luku i dolaska pred kamere, Đinđić nije ni znao da je bio meta atentatora, pa je zato i sam relativizovao i u šaljivom tonu komentarisao događaj. Iako je Zoran Janjušević već javio u Banja Luku, ko je vozio kamion insistirajući na ozbiljnosti situacije, premijer to shvata prilično olako. "Namjerno minimalizuje, što liči na njega", smatra Beba Popović. Ovaj premijerov saradnik kazaće kasnije da je "cijela tadašnja politička situacija otupjela Zoranovu koncentraciju i oprez. Nije podnosio loše vijesti, nije htio da čuje da bi njega, omiljenog lidera, neko htio da ubije". Đinđić je prokomentarisao da nije siguran da li je riječ o lošem vozaču ili atentatoru, ali da ako jeste to je sasvim siguran znak da je organizovani kriminal pritjeran uz zid. Istim povodom, kasnije, 24. februara kazao je da "ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona time što će mene ukloniti-onda se grdno vara. Nijesam ja sistem. Sistem će funkcionisati i dalje. I niko neće dobiti amnestiju za svoje zločine, tako što će da ukloni jednog ili dva funkcionera države..."

Atentatori se opet povlače. U isto vrijeme uslijedila je medijska paljba na Đinđića da je sve izmišljeno, da se u najmanju ruku pretjeruje. Premijer Đinđić iznio je frankfurtskim "Vestima" kasnije svoje viđenje "incidenta" na Novom Beogradu "Ono čime sam ja frapiran je sličnost tog scenarija sa scenarijom `Ibarske magistrale`", dodao je on. "Đinđić je rekao da ovaj slučaj svjedoči o totalnoj panici u kojoj se u Srbiji našao taj kriminalni krug što vlastima daje šansu da raščiste s njim". Đinđić je negirao tvrdnje da je sa "crvenim beretkama" sklopljen dogovor da 5. oktobra 2000. pomognu u zbacivanju bivšeg predsjednika Miloševića a u zamjenu dobiju "neko pravo iznad zakona". "Nijesu zaštićeni. Stvari su se poslije izjave Ljubiše Buhe drastično promijenile i cijelo odjeljenje za suzbijanje organizovanog kriminala radi intenzivno na tome. Stvar ima apsolutni prioritet i brzo ćemo saopštiti javnosti šta se događa. Pojavljuju se već neki obrisi razrješenja i to je ogromna šansa da se konačno i posljednje tvrdo jezgro kriminala razbije", naglasio je Đinđić.

Dr Bojan B. Dimitrijević

Arhiva

Ono što je propušteno u ovom događaju, kako sugeriše Miloš Vasić, bilo je da se vozaču-atentatoru Dejanu Milenkoviću Bagziju oduzmu mobilni telefoni – koje on zadržava taman toliko da ostane još neko vrijeme u komunikaciji sa ostatkom ekipe, zatim da pripadnici premijerovog obezbjeđenja objasne saobraćajcima da je riječ o pokušaju atentata, a ne o saobraćajnom prekršaju. Tu je konačno i greška pravosuđa, koja Bagzija pušta na slobodu do daljeg, jer prijava koja ga prati nije validna za njegovo dalje zadržavanje u pritvoru. Tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Srbije javno je ustala u zaštitu postupajućeg sudije koji je oslobodio vozača, tvrdeći da se sudija držao slova zakona, a da se policijska prijava odnosila samo na prekršaj u saobraćaju i posjedovanje lažnih isprava. Tek poslije ovog događaja, naloženo je povećanje mjera obezbjeđenja premijera. Ali to se ne čini kad je riječ o zgradi vlade.

Sam Đinđić nije bio načisto da li mu se nešto sprema. "Sjećam se poslije onog pokušaja atentata kod `Limesa`, Zoran drži nogu na stolu, razgovaramo i on me pita: `Je li šta misliš, je l‘ ono stvarno bio pokušaj atentata ili nije?` On uopšte nije bio u tom filmu", svjedoči njegov bliski prijatelj Miodrag Kostić. Čedomira Jovanovića, zapitao je "Kako su jadni, pa oni ne znaju ni da ubiju kako treba." Nasuprot tome, Milan Protić smatra da je premijera blokirala sopstvena uplašenost. "To bi mogao biti objašnjenje njegovog ponašanja".

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)