Predsjednik PK SK Kosova, Veli Deva, na 13. konferenciji SK Kosova upozorio je da ne smije biti oportunističkog ponašanja institucija i pojedinaca u ostvarivanju mjera i "nacionalnog solidarisanja" sa pritiscima za iseljavanje. Parola "Kosovo Republika" je zvanično odbačena kao "reakcionarna, izvedena, demagoška, razbijačka" i "uperena protiv zajedništva, ravnopravnosti, integriteta zemlje i protiv interesa same albanske narodnosti". U rezoluciji Konferencije istaknuto je da je "Kosovo – Republika" samo novo ime za fašističke ideje o "Velikoj Albaniji" iz vremena rata.
Kao najvažniji zadatak borbe za stabilizaciju proklamovano je rješavanje dubokih problema sa kojima se suočavala privreda pokrajine.
Snage bezbjednosti su dobile zadatak da otkrivaju i razbijaju ilegalne separatističke grupe, dok je paralelno trebalo da teče politička akcija na suzbijanju separatizma i nacionalizma u najširim slojevima društva.
Jugoslovensko rukovodstvo je ocijenilo da su na Kosovu neprijateljske snage iskoristile velike socijalne probleme i zavele mase Albanaca nacionalističkom propagandom. Istaknuto je da se treba boriti protiv izvora problema, a to je bilo siromaštvo i zaostalost Kosova.
Uprkos obećanjima da će veliki problemi u privredi pokrajine biti riješeni u uslovima svejugoslovenske krize nije bilo realnih mogućnosti da se ekonomsko stanje znatnije popravi. Umjesto obećanog podsticanja bržeg razvoja ključni zadatak federacije sveo se na finansiranje velikih dugova pokrajine. Kosovo je u društvenom proizvodu Jugoslavije 1983. učestvovalo sa 2,13%. Istovremeno, dug je bio oko milijardu dolara, što je bilo između pet i šest procenata ukupnog jugoslovenskog duga. Od toga je 900 miliona dolara bio dug prema konvertibilnom području. Samo na osnovu inostranih kredita privreda Kosova je u 1983. trebalo da otplati anuitete u visini od 183 miliona dolara. Da bi pokrajina bila u stanju da vraća svoje dugove, društveni proizvod je trebalo da raste prosječnom godišnjom stopom od preko 25%.
Kosovo je živjelo na račun ostatka Jugoslavije. Oko 70% svih društvenih potreba pokrajine finansirano je iz federacije. Samo 7–9% sredstava za investicije obezbjeđivano je na samom Kosovu. Zbog neefikasnog korišćenja sredstava iz Fonda federacije u prethodnom periodu donesena je odluka da pokrajina samostalno raspolaže sa oko polovinom sredstava iz Fonda, dok je druga polovina trebalo da bude investirana sklapanjem sporazuma između preduzeća iz pokrajine i ostatka federacije o gradnji novih proizvodnih pogona. Međutim, tokom 1981. nije sklopljen nijedan takav sporazum, a tokom 1982. samo 26. Do kraja 1984. pokazalo se koliko je parola "Trepča radi, Beograd se gradi" bila pogrešna. Ubjedljivo najviše sporazuma o izgradnji novih privrednih kapaciteta u pokrajini, ukupno 27, zaključila su preduzeća iz uže Srbije. Iako je u dokumentima proklamovano da je popravljanje situacije na Kosovu zadatak čitave Jugoslavije, u praksi se pokazalo da je jedino Srbija zainteresovana da konkretnim mjerama doprinese poboljšanju stanja na terenu.
Duboka kriza u koju je upala jugoslovenska ekonomija, zajedno sa problemima naslijeđenim iz prethodnog perioda a na čijem rješavanju je malo šta učinjeno, uticali su da umjesto poboljšanja dođe do još dubljeg pogoršanja ekonomskog stanja u pokrajini. Kao i u drugim oblastima, i u ekonomiji su svi jugoslovenski problemi na Kosovu dodatno dolazili do izražaja. Zbog visokog prirodnog priraštaja i pored rasta zaposlenosti od oko 5% godišnje, koji je bio vještački i nije odgovarao stvarnim potrebama privrede, stopa nezaposlenosti je bila 2,5 puta veća nego u ostatku SFRJ. Nestašice brašna, hljeba, šećera, ulja, mlijeka, deterdženta, kafe, sanitetskog materijala i drugih artikala su posebno teško pogodile kosovsko društvo. Zbog toga su građani bili laka meta nacionalističke propagande: širom Kosova su se čule glasine da su nestašice vještački izazvane iz Beograda da bi se kaznili Albanci, i da je snabdjevenost u ostatku Jugoslavije znatno bolja. Sa druge strane, u centralnoj Srbiji se govorilo kako su nestašice rezultat preusmjeravanja svih proizvoda na Kosovo, gdje je trebalo ugoditi Albancima pa je zato trpio ostatak Srbije.
Priredio:
MILADIN VELjKOVIĆ
(Nastaviće se)
