Izložena energičnim napadima srpske pješadije i koncentričnoj vatri artiljerije, turska posada je 27. decembra ponudila predaju grada. Komandant Niša Halil Zija-paša poslao je parlamentare pukovniku Lešjaninu sa sledećom porukom: "Pošto nas je ratna sreća ostavila, mi pristajemo da položimo oružje i da se učini kraj ratovanju, pod uslovom da se čâst muslimana i nemuslimana poštedi; da se onima koji bi se htjeli iseliti to ne uskraćuje već da im se u tome čine olakšice, a tako isto da se dozvoli carskoj vojsci i carskim činovnicima da mogu slobodno izaći (iz grada) i otići. Komandant niške vojske Halil Niški muteserif Rašid".
Turska ponuda je primljena pod uslovom da se konvencija o predaji potpiše odmah i da sjutradan ujutru u znak predaje Turci istaknu bijele zastave na svim utvrđenjima. Turci su, međutim, tražili da im se dozvoli da sa oružjem (bez municije) izađu iz grada i odu. Zbog toga su borbe nastavljene nesmanjenom žestinom i 28. decembra. Tek kada je Šumadijski korpus na juriš zauzeo Goricu, Turci su pristali na predaju grada. U Nišu je zaplijenjeno 267 topova, 13.047 pušaka i velika količina drugog ratnog materijala. Srpski gubici bili su: 120 poginulih i 911 ranjenih.
Sjutradan po padu Niša produžimo kretanje dalje preko Supovca i istog dana poslije podne brigada stiže na Mramor. Dobismo naredbu da tu ostanemo do daljeg naređenja, kako rekoše, zbog toga što Turci, poslije gubitka Kuršumlije, pokušavaju da je povrate. Taj napad je odbijen i naši su ostali gospodari Kuršumlije, ali su se Turci još uvijek zadržavali na Samokovu i okolnim visovima u pravcu Prepolca.
Pošto se jedan dan odmarala na Mramoru, brigada je krenula dalje ka Nišu i istoga dana ušla u grad, svečano dočekana od mnoštva oduševljenog građanstva. Ulazeći preko mosta u niški grad brigada se postroji u smaknuti poredak za svečani doček. Najedanput na konju se pojavi knjaz Milan, praćen svojom svitom. Komandant brigade izađe mu na raport, a zatim knjaz kratkim govorom pozdravi brigadu, ističući da se Valjevska brigada najhrabrije borila u prošlom ratu. Knez Milan je ušao u Niš 3. januara. Za sve vrijeme trajanja drugog rata on se nalazio s vojskom i pokazivao je veliko interesovanje za ratovodstvo. Lično je uticao na tok pojedinih operacija, pohvaljujući uspjehe jedinica i ukazujući na propuste. Brzo je ulazio u tajne vojne vještine i u toku rata stekao dragocjena ratna iskustva. U šajkači i čizmama, sa puštenom bradom, on je dobijao s vojničkom spoljašnošću i vojničke poglede na stvari.
Prvi put u toku ovih ratova bili smo razmješteni na stanovanje po gradskim zgradama. Sjutradan pred postrojenom brigadom, ispred štaba Vrhovne komande, komandant brigade pročita naredbu vrhovnog komandanta kojom on, pohvaljujući Valjevsku brigadu, naređuje da ona ostane kao posada u Nišu, pošto je svojim hrabrim držanjem u svim dotadanjim borbama potpuno zaslužila da se poštedi od daljih borbi.
Odmah sjutradan brigada preuze sve straže u gradu, po varoši i okolnim utvrđenjima, a sve ostale trupe bijahu već odmaršovale uz Moravu ka Vranju i uz Toplicu ka Kuršumliji i Prepolcu. Tako u Valjevskoj brigadi nastade polumirnodopski život sa svim njegovim posljedicama: raporti, izjašnjenja o raznim krivicama, kažnjavanja, itd. Načelnik štaba Vrhovne komande u toku ovog rata bio je đeneral Kosta S. Protić, vjerovatno najvredniji i najsposobniji naš oficir toga vremena.
Načelnik operativnog odjeljenja bijaše potpukovnik Jovan Mišković, tako isto jedan od najvrednijih i najsposobnijih naših oficira. Potpukovnik Kosta Bučević, kako mi se čini, od pada Niša komandovao je jednom divizijom, a zatim je, zbog slabog zdravlja, postavljen za komandanta grada Niša.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
