Pored "nošenja" sa komunistima, Jaša Prodanović je morao da se bori i sa jednim dijelom srpskog građanstva koje je u postupcima republikanskog vođe vidjelo izdaju srpskog naroda i vrijeđanje "srpskih svetinja". Bio je prozvan "od izvjesnog dijela čaršije" zbog članka "Vladaoci u našoj narodnoj poeziji", objavljenog u književnom dodatku božićnog broja
"Politike"za 1944, gdje je "ukratko i sažeto izneseno nepovoljno mišljenje naroda o vladaocima". Iako je naglasio da nije sudio o vladaocima, "nego samo i jedino iznosio ono što su narodni pjesnici o njima pjevali", jedna učiteljica u penziji bila je "skandalizirana" njegovim člankom, zbog čega mu je uputila vrlo neprijatno pismo. Zamjerajući mu nepoznavanje istorijskih činjenica, napisala je da "Turci nijesu došli u Evropu za vrijeme sv. Save". Jaši Prodanoviću nijesu bile nepoznate navedene činjenice, ali ih je "narod tako pjevao u svojim pjesmama", a on niti je "htio, niti smio" ispravljati hronološke pogreške narodnih pjesama pri njihovom navođenju. Na zamjerku "zbog čega je baš sad iznio nepovoljno mišljenje našeg naroda o svojim vladaocima" odgovarao je: "Pa kad ću ga, po Bogu, iznijeti ako neću sad kad je rješavanje o republici na dnevnom redu? Moji prijatelji i ja pisali smo protiv monarhije i vladaoca četvrt vijeka. Pa zar sad da prebrišem dvadeset i pet godina borbe i da štedim zle i opake vladaoce? I članak u "Politici" i ovaj sad u "Republici" imaju za svrhu da se pošteni ljudi zadobiju za republiku". "Tako je bilo u Srbiji, ali", završavao je Jaša Prodanović svoj odgovor, "nijesu bili bolji ni vladari u drugim jugoslovenskim zemljama".
Jaša Prodanović nije se odrekao republikanskih ideja i načela ni u vrijeme Drugog svjetskog rata, a pobjedu istih, samo u drugačijim istorijskim okolnostima, doživio je 1945. Ne samo da često nije bio zadovoljan politikom komunističkih vlasti, nego ih je javno kritikovao kada god je to mogao, zbog čega je "Republika" bila označena za opozicioni list novom režimu. Poslije isključenja Dragoljuba Jovanovića iz Skupštine Jaša Prodanović se polako povlačio iz aktivne politike. Vremenom, u "Republici" je sve više pisao o prošlom dobu, borbama za parlamentarizam i demokratiju u Kraljevini Srbiji, narodnim basnama, bajkama i poslovicama, pokušavajući da novim vlastima, čiji je i sam dio bio, ukaže na manje ili veće pogreške. Uprkos svim teškoćama, uporno je čuvao individualnost Republikanske stranke. Sagledavajući medaljon Jaše Prodanovića, njegov politički neistomišljenik Dragoljub Jovanović odao mu je veliko priznanje: "Protivnici su mu zamjerali što je bio Titu vjeran, Draži odan. Ali njima je smetalo i što se prezivao Prodanović, pa su ga čitali Jaša Prodan… Lično nemam šta na njega da se požalim. Kad je čuo kako sam optužen i kakva mi opasnost prijeti u doba kada su komunisti svuda likvidirali seljačke prvake, on je tražio od maršala i od Rankovića da mu obećaju dvije stvari: da mi neće skinuti glavu i konfiskovati krov nad glavom mojoj ženi i djeci. Obrazložio je to ovako: Ne znam šta je Dragoljub učinio, ali znam šta nije mogao učiniti: nije izdao svoju zemlju… Obećanje je dato, inače bi Jaša izašao iz Fronta i iz vlade. Za moj krov nad glavom brinuo se čovjek koji je sam cijelog vijeka živio i umro u tuđoj kući. Time je… pokvario jednu tradiciju srpskih ministara koje se tako dobro drže novi vlastodršci." Dragoljub Jovanović takođe se sjećao da "su neki njegovi [Jašini – prim A. L.] ljudi zahtijevali da i on pređe u opoziciju", ali je "Jaša rekao: Grol i Dragoljub mogu da budu opozicija, mi ne možemo, jer je u pitanju republika, svejedno kakva. U tome je bio dosljedan. Istrajao je do smrti." Jaša Prodanović preminuo je u Beogradu 1. juna 1948, gdje je sahranjen o državnom trošku sa svim počastima.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(KRAJ)
