Borba Jaše Prodanovića protiv monarhije rezultovala je i da bude pozivan pred sud zbog uvrede vladaoca, kao što je bio slučaj sredinom februara 1924. Policija je u njegovom članku "Uzroci mahnitanja" našla djelo uvrede monarha u riječima: "i tako je onaj, koji je otišao na izvor Dunava da odvrati vodu da bi Pešta jednog dana ostala bez Dunava bio bar deset gradi pametniji od ludog zakonodavca, koji nam je dao ovakve zakone". Pretres Jaši Prodanoviću odigrao se 15. februara 1924. u Prvostepenom beogradskom sudu. Pošto je državni tužilac pročitao optužnicu, predsjedavajući je upitao optuženog da li je priznavao djelo, na šta je Jaša Prodanović odgovorio: "Ne djelo, već članak."
Advokat Tadić, prvi branilac Jaše Prodanovića, pred punom sudnicom održao je govor, zaključujući da je sud imao da bira ne između činjeničnih dokaza policije ili optuženog, nego između dva suprotstavljena mišljenja: policije i Jaše Prodanovića. Poslije Tadića govorio je branilac Mišović, koji je dokazivao da se napisi republikanskog prvaka nijesu mogli odnositi na vladara, pošto kralj nije bio zakonodavac, i pozvao se na primjer iz srpske prošlosti sredinom XIX vijeka, kada zbog rđavog krivičnog zakonika niko nije krivio kneza Aleksandra Karađorđevića, nego njegovog ministra Jovana Hadžića Svetića. Mišović je napomenuo da nije bilo prvi put u srpskoj i jugoslovenskoj istoriji da su bili donijeti loši zakoni, ukazujući na "primjer Zakon(a) o zaštiti države", kojeg su se s proljeća 1924. već uveliko "svi odricali". U tom smislu Mišović je ironično upitao da li je iko mogao u pozitivnom smislu protumačiti nazadni Zakon o činovnicima, čime je uspješno završio besjedu.
Jaša Prodanović je, pored dva svoja advokata, takođe branio sebe pred sudom. Naglasio je pred sudijom da nije bilo nikoga ko je više vrijeđao jugoslovenskog monarha od režima koji je u jugoslovenskoj kraljevini postojao. Policija i režim činili su rđavu uslugu kralju zabranjujući u "Republici" i tekstove u kojima je monarh hvaljen. Navodeći iskustva strane štampe u evropskim monarhijama, Prodanovć se pozvao na primjer Kraljevine Belgije, u kojoj su listovi kralja Leopolda nazivali Kleopold zbog glumice Kleo de Mero, čak su građani "i na ulici dobacivali kada je on [belgijski kralj – prim. A. L.] prolazio", pa ipak niko nije optužen za uvredu veličanstva. Citirajući pred sudom uzroke zabranjivanja "Republike", vođa srpskih republikanaca ukazao je na činjenicu da je samo jedna "oštrija riječ" u "Republici" protiv režima izazivala odmah kod policije zabranu lista, zato što je smatrala da se napisano odnosilo na kralja. Poslije govora Jaše Prodanovića državni tužilac nije ni govorio, pretres je prekinut i sud je nakon pola časa donio odluku kojom je "građanin Prodanović pušten ispod suda". […]
Kada je zbog krvoprolića u Skupštini 20. juna 1928. kralj Aleksandar zaveo šestojanuarski režim, Jaša Prodanović je, poslije smrti Ljube Stojanovića, bio stvarni šef Republikanske stranke, sa Glavnim odborom raspustio partiju sve dok se ne steknu puni demokratski uslovi za slobodan politički život. Ni kada je stega režima popustila poslije Oktroisanog ustava kralja Aleksandra 1931. i monarhove smrti oktobra 1934, Jaša Prodanović nije htio da se Republikanska stranka aktivira u političkom životu Kraljevine u onoj mjeri u kojoj bi pružila legitimitet ličnom režimu Karađorđevića. Ipak, sve komplikovanije i opasnije spoljnopolitičke okolnosti poslije dolaska nacista na vlast u Njemačkoj 1933. primorale su ga na izlazak iz političke apstinencije, pogotovo što su se njemačke spoljnopolitičke ambicije ubrzano približavale granicama Kraljevine Jugoslavije.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
