Nakon jugoslovenskog ujedinjenja Jovan Žujović više nije imao razloga da se i javno ne zalaže za ostvarenje republike u jugoslovenskoj državi. Istina, nije želio da republika dođe prije konsolidovanja nove države i demobilisanja vojske, ali je već početkom 1919. izjavio da Srbija, koja je za ujedinjenje toliko žrtvovala, "treba da žrtvuje i dinastiju i monarhiju", o čemu nije ostao neobaviješten regent Aleksandar. Princ ga je pozvao na razgovor i Jovan Žujović mu je tada obrazložio istoriju razvoja republikanske ideje u Srbiji od 1868, te ideje i učenja Dragiše Stanojevića i Svetozara Markovića, kao i dešavanja u vrijeme Majskog prevrata. Republikanski trijumvir mu je rekao da su sve tri srpske dinastije učinile mnogo na ostvarenju ideje ujedinjenja, ali i da je nakon svjetskog rata nastupio istorijski trenutak da se počne razmišljati o republici, i to "bez agitacija, bez zavjera, bez ubistava, tih srednjevjekovnih metoda". Takođe, smatrao je da bi republika bila podesnija za integraciju raznorodnih krajeva nove države, sa čim se regent Aleksandar nije složio, upozoravajući ga da bi republika imala mnogo pristalica u Hrvatskoj, što "nije bilo dobro za budućnost zajedničke države".
Jovan Žujović se kolebao kada se formalno stvarala Republikanska stranka januara 1920, ali nije demantovao potpis na "bundžijski proglas" [proglas o pokretanju Republikanske stranke – prim. A. L.]. Nije bio bez rezervi prema republikanskoj akciji i zamjerao je Ljubi Stojanoviću i Jaši Prodanoviću što su ga potpisali na proglas, a da ga prethodno nijesu obavijestili o svojoj namjeri. Uzdržanost je pravdao spoljnopolitičkim razlozima u kojima se nova država nalazila, ali i isticao da hoće "Republiku kad je narod shvati i zavoli, sa vladom republikanaca koji je vole, a ne sa onima koji se iščaure poslije njene pobjede". Ipak, svidjeli su mu se republikanski proglas i program i poručivao je da je, iako nije vjerovao "u skori trijumf", imao strpljenja čekati, kao i nadu da će "i dočekati" republiku, "ma da je [bio] već star političar".
Ostajući vjeran mladalačkim idealima i podržavši Republikansku stranku, Jovan Žujović nije mogao da bez gorčine ne primijeti kako mnogi intelektualci, ranije deklarisani kao republikanci, nijesu podržali novoosnovanu partiju. Kada je Jovan Žujović upitao Aleksandra Belića, čuvenog filologa, zašto nije htio da joj pristupi, dobio je odgovor: "Neće nas ovaj režim upotrijebiti" Treći vođa srpskih republikanaca smatrao je, između ostalog, da je čuvenog geografa Jovana Cvijića sujeta sprečavala da priđe Republikanskoj stranci. Jovan Žujović ih je nazvao "kriptorepublikancima". "Ja sam poodavno uvjeren", zapisao je u dnevnik, "da je naša demokratska inteligencija manje spremna za Republiku no prost narod. Moralno je nespremna, jer ju je nagrizao sadašnji koruptivni režim povlastica, dnevnica, delegacija, komisija."
Iako u vrijeme osnivanja Republikanske stranke vidno uzdržan, Jovan Žujović je vrlo brzo postao njeno prepoznatljivo ime i zaštitni znak. Aktivno je učestvovao u radu partije i zagovarao ideju organizovanja buduće jugoslovenske republike na federalističkom principu po ugledu na Sjedinjene Američke Države (poput Jovana Cvijića i Ljube Stojanovića). Nesumnjivo je da je pored Ljube Stojanovića čuveni geolog bio jedan od najuglednijih članova Republikanske stranke i smatran za trećeg stranačkog šefa, odnosno njenog trećeg trijumvira. Tako je, na svim partijskim kongresima predlagan za člana Glavnog odbora, u koji nije uvijek pristajao da uđe – pozivao se na starost i potrebu da mlađi preuzmu vođstvo. [....]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
