Zanimljive priče o ljudima i događajima iz karlovačke prošlosti (10): I u logoru sveštenički djelovao

Feljton smo priredili prema knjizi Zorice Milosavljević „Oni su živeli ovde”, koju je objavio „Prometej” iz Novog Sada, 2023. godine

U priči "Ratni sveštenik i starješina logoraške kapele", dalje se za Dimitrija Mratinkovića navodi: "I u zarobljeništvu je obavljao svoju svešteničku misiju − u Oflagu VI B od 3. jula 1941. do 7. marta 1944, a onda i u Stalagu IH C. Ispovijedao je, služio opela, kasnije i bogosluženja, sahranjivao, pa čak i vjenčavao. Prema jednom dokumentu, pisanom na francuskom jeziku, iz aprila 1945, vjenčao je zatvorenika Nevesinjca Milenka Dželatovića sa izvjesnom Alinom iz Kijeva, koja je radila u logoru.

Kako su zatvorenici, pa i sam Mratinković, provodili dane, donekle se može dokučiti iz časopisa `Naša sloga`, koji je objavljivan u logoru Stalag VI F. Časopis je koncipiran tako da bodri zarobljenike i održava im moral. Objavljivani su poetski, literarni i slikarski radovi logoraša. Za januarski broj 1944. Dimitrije Mratinković napisao je uvodnik o Božiću. Časopis je donosio vijesti iz sporta, organizovao konkurse za literarne radove, pri čemu se nagradni fond sastojao od cigareta, objavljivao imena umrlih u rubrici nazvanoj `U spomen`. Sudeći prema nekoliko brojeva iz 1944. godine, u pomenutom logoru su zatvorenici prikupljali pomoć za djecu izbjeglice u domovini, imali su pozorišnu trupu za koju su sami `sklepali` pozornicu. Organizovali su i predavanja u okviru Narodnog univerziteta, koji su osnovali, a jedan od predavača s temama iz teologije bio je prota Dimitrije.

Avgustovski broj `Naše sloge` 1944. donio je prilog sa slikama o kapeli u Stalagu IX C, u koji je Dimitrije Mratinković u međuvremenu prebačen. `Iako daleko od naše sredine, naš popa Mita nas nije zaboravio. Iz njegovih pisama sada tek vidimo koliko je bio vezan za našu sredinu i koliko je veliko bilo njegovo drugarstvo prema nama. Prešavši u Stalag IX C, uspio je da ostvari, uz saradnju novih drugova, svoju najveću želju − da sagradi hram božiji. Drugovi Stalaga IX C pod rukovodstvom našeg poznatog arhitekte (sada rat. zarobljenika) Samoilova, nijesu žalili truda da od jedne obične zarobljeničke barake stvore hram božiji. U to svoje djelo su unijeli ne samo naše nacionalno i religiozno osjećanje već i jedan dobar dio naše narodne umjetnosti – duborez i slikarstvo`, piše `Naša sloga`.

Dva mjeseca nakon oslobađanja prota Mratinković otvorio je dušu i stavio na papir osjećanja, iščekujući skori povratak kući, supruzi Ljubici i djeci, Dušanu i Svetlani.

`Nepotrebno je govoriti šta smo mi sve prepatili za ove četiri godine. Koliko besanih noći, koliko toplih želja upućenih našim milima i dragima. Koliko nemaštine i gladi doživjesmo u ovoj zemlji koja se busala u grudi sa svojom civilizacijom i kulturom i koja je smatrala sebe za voditeljicu evropskih naroda. Tu njihovu kulturu osjetismo već prvoga dana, kada nam oko vrata prikačiše zarobljenički broj, a na odijela nam udariše famozno K. G. da bi potencirali veliku razliku između OBERMENSCH-a i UNTERMENSCH-a. Mučismo se i patismo, ali ne klonusmo pod teretom krsta ni onda kada je naš dušmanin likovao iz pobjede u pobjedu, ne klonusmo ni onda kada nam ti nosioci kulture rekoše da se mi više nikada nećemo vratiti svojim domovima`, piše, između ostalog, u pismu.

Po povratku u domovinu bio je paroh u Boljevcima i Dobanovcima, a od 1954. starješina Saborne crkve u Karlovcima. Tu je ostao do penzije 1971. godine, postavši u međuvremenu arhijerejski namjesnik sremskokarlovački i dobivši naprsni krst. Umro je šest godina kasnije i sahranjen je na Čeratskom groblju", stoji na kraju priče "Ratni sveštenik i starješina logoraške kapele".

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(KRAJ)