PIŠE: VUK VUKOVIĆ

Odmah treba preći na pitanje koje se direktno tiče ove civilizacije i savremenog konteksta u kojem živimo: ko, dakle, ima najviše – akcija na Apokalipsu?

Unekoliko smo rezimirali bez namjere da razrađujemo hipotezu prema kojoj olako uočavamo kako je DNK (dragi novi kapital) resurs oko kojeg će se voditi presudne bitke budućnosti. Za genetski kôd koji ima najveće šanse da podari genija iz oblasti IT ili ekonomije; sve se vrti i investira u i oko eksperata za elektroniku i virtuelnu valutu, za mađioničare mreže koja lovi apsolutno sve pretvorivo u energiju. Kapital je uvijek već korak ispred, dok smo mi u njegovom cirkularnom ciklonu, orkanskom oblaku, kontinuiranoj katastrofi, pometnji usled progresa i brišuće brzine.

Potpuno, furizono i bez ostatka eksploatisanje resursa, utrkivanje u nuklearnom naoružanju i neograničenom bogaćenju, jeste projekat koji jednostavno za cilj ima – preživjeti kraj, svršetak, smrt planete, seobom na neku drugu planetu. Nema, prema tome, kraja kapitala, jer će, ako ništa drugo, poslužiti u svrhe preseljenja, omogućiti, dakle, novi početak za one koji su kreatori kraja kao načina svog izbavljenja.

Ubrzanje, tehnološko i spektakularno u svijetu slika što gravitiraju oko praznine koju ekstenzuju, učinilo je svoje tako da stvari retrospektivno sagledavamo. Stavimo se u sledeću situaciju: pokušajmo vidjeti sopstvenu sadašnjost (taj spomenik sebi) kao upepeljenu Pompeju, skeletizovanu u smrti, uhvaćenoj/okončanoj u svakodnevnom trenutku. Dakle: kraj je jedini način bivanja, sagledavanje da se uveliko već dogodio, kao izvjesnost i neizbježnost, istina egzistencije sa koje, pošto je podignut veo, ugledan je skelet.

– Trenutni nestanak i istorijsko, etapno prolaženje kroz njega, kao vječno vraćanje istog.

Kako bismo izbjegli da priroda opet bude protagonista kraja, kapacitet kapitalizma usredsređen je na događaj dovršenja ili dovršenje događaja. "Iz Holivuda će krenuti. Šta? Apokalipsa!" (Film, 2012.) Holivudizacija sudnjeg dana, blokbasterizacija finalnog trenutka ili konačne istine stvari, pop-kulturna interpretacija eshatologije, pretvaranje u posvudašnji proizvod masovne potrošnje, spektakularizacija scene svršetka. Tim prije ne možemo zaobići zabavni, televizovani, ilustrativni momenat koji nameće industrija za pravljenje snova, koja i religioznim temama pristupa sa stripovskim osvrtom, na nivou reklame, kumulativnog klipa. Brutalna nazovi komedija "Ovo je kraj" (2013) ne samo da je – kraj filma o kraju svijeta (što će reći Los Anđelesa), već je i ogoljeni pokazatelj šta je kadra učiniti sveprisutna amerikanizacija kulture.

Komercijalizacija kapitalizma, te šarenolike slike svega što je ikad bilo, kako primjećuje Delez, zaista je agonizacija kraja svih krajeva, recikliranje te sve više pornografisane teme u koju je penetrirala tehnoligija visokim efektom koji je, ujedno, sam sebi svrha. Da, moderni mit je Holivud, obestvarena radionica realnosti koja nam prodaje privlačan san, globalizovanu želju, apokalipsu koja je prvi plan priče sa pozadinom u kojoj američka porodica opet pronalazi sebe, nebrojeni su primjeri koje nećemo navoditi.

(Autor je književnik)