
Piše: Miodrag Lekić
Što će biti s tom vjeridbom, mislimo na dugu vezu Evropska unija – Zapadni Balkan, u 2024 godini?
Pristalice principa tkz. regate radije govore o EU i konkretnoj zemlji. Razumljivo, ovdje se govori o Crnoj Gori i evropskom putu, dakle o našem vjenčanju.
S druge strane, u Briselu, pred mnogim nepoznanicima koje čekaju EU u ovoj godini, i dalje se oprezno izjašnjavaju o temi proširenja zemljama zapadnog Balkana.
Spisak širih izazova Evropske unije u ovoj godini zaista je velik i ispoljava se u sve dramatičnijim dinamikama, počev od ekonomsko-finansijskih i socijalnih politika, energetskih resursa i garancija bezbjednosti na svojim granicama
Neizvjesne su i dinamike započetog procesa deglobalizacije, dva rata na vratima Evrope, geopolitički i geoekonomski rivaliteti velikih sila, posebno između SAD i Kine, migrantske krize, klimatske promjene i demografska kretanja, uz fenomen vještačke inteligencije, što je takođe tema sa dosta nepoznanica.
Ovo je i godina evropskih izbora koji će pokazati raspoloženja građana po pitanju budućnosti Evrope. Između ostalog, pokazaće i u kojoj mjeri rastu političke snage desnih "suverenista" s vizijom ograničine uloge Evropske unije.
Konačno, ti izbori će pokazati i kakav će biti odnos novoizabranih delegate u Evropskom paralamentu prema pitanju proširenja EU.
U svakom slučaju, ne ohrabruju nas pitanja koje možemo pročitati u evropskim glasilima tipa – da li će Evropska unija preživjeti nova proširenja?
U međuvremenu, tema proširenja je dobila na novoj komleksnosti.
Naime, Brisel je odlučio da Ukrajna i Moldavija postaju zemlje kandidati za prijem u EU, pri čemu je i Gruziji zvanično otvorena takva perspektiva.
Ako bismo ostali pri metafori – o konkretnom datumu našeg vjenčanja s Evropskom unijom nema suštinski ništa novo.
U nastaloj situaciji nekome bi možda pao na pamet jedan stari hit Kića Slabinca pod naslovom "Vjenčanja neće biti". U nastavku pjesme ide i ono "jer tako želi ona".
Međutim, veza na liniji Brisel – Zapadni Balkan još traje. Koliko iskreno s obje strane, to već manje znamo.
Dugom spisku složenih pitanja sa kojima EU treba da se suoči u 2024. dodaju se i ona od posebnog značaja za samo institucionalno ustrojstvo.
Radi se o pokušajima uspostavljanja efikasnijeg načina odlučivanja u Evropskoj uniji jer postojeći mehanizam omogućava blokade, sve češće podjele, pa i oko izuzetno važnih pitanja, koje zatim nemaje ishod.
Sve to utiče i na snagu Evropske unije, pa i na sliku njenog kredibiliteta na širem međunarodnom prostoru.
Ratovi u Ukrajini i Palestini, sa daljim događajima, anulirali su ili odložili mnoge inicijative u pravcu jačanja Evropske unije. To se odnosi i na započet, a zatim zaustavljen koncept evropske "strateške autonomije".
Već se odavno razvodnilo zapaženo obećanje predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen s početka mandata: "Ovaj mandat će označiti nastajanje geopolitičke Evropske unije".
Takva najava se uklapala i u poznato geslo Žana Monea, jednog od idejnih i praktičnih očeva evropske zajednice da "svaku krizu treba pretvoriti u šansu izgrađivanja veće i jače integracije".
Citirana vizija Žana Monea, pa i najava Fon der Lajen o fomiranju jače i odvažnije, zapravo geopolitičke Evrope, u kontekstu strateškog pravca Evropske unije, vraća nas na početno pitanje: šta je u tom kontekstu sa proširenjem evropske integracije?
Drugim riječima, do kada će Crna Gora, pa i ostale zemlje zapadnog Balkana, ostati u čekaonici za ulazak u Evropsku uniju?
Na nivou retoričkog ne izostaje optimizam. Posebno ovdje.
Ipak, da je makar uvrstimo u moguće teorije, jer već dugi status kvo, htjeli mi to ili ne, nekako je čini aktuelnom. Uprkos napretku u verbalnom optimizmu.
Podsjetimo da je racionalnost kategorija, pa i istorijskog tipa, koja karakteriše Evropu. I njenu integracionu konstrukciju koja se zove Evropska unija.
Pa da možda ostavimo njima odluku što im je dalje činiti.
Da mi ovdje izaberemo put racionalnosti. I odgovornosti. Da se odustane od teme integracija u kladioničarskim manirima s propagandnom funkcijom, dakle, tipovanja na godinu kada ćemo postati punopravna članica EU.
Da se opredijelimo za reforme. One stvarne. Da pokažemo da to umijemo. U najkraćem, da pokažemo ozbiljnost.
Konačno, i vjenčanje je ozbiljna odluka.
(Autor je predsjednik Demosa i bivši diplomata)