Piše: Borivoje Ćetković

"Neoliberalizam je autoritarni kapitalizam koji nema ništa zajedničko sa ljudskim pravima. Treba da se založimo za njegovu promjenu, jer se samo tako može izbјeći zlo. Zbog toga su ljudska prava u opasnosti, jer su nespojiva sa kapitalizmom. To je ona bitka koja nas čeka. Sigurno je da će mnogo posla imati oni koji te obaveze žele da izvrše". (Žoze Saramago, portugalski književnik, dobitnik Nobelove nagrade).

Portugalski književnik, jedan od najuticajnijih intelektulaca današnjice u pravu je – borce za ljudska prava "čeka" beskompromisna borba protiv globalnog neoimperijalizma. Borba će biti teža i žešća jer sa krizom neoimperijalizma SAD, priznale to ili ne, gube poziciju svјetskog hegemona – broj zemalja koje ne prihvataju njenu dominaciju značajno se povećao. Dosadašnju krizu kapitalizma Džozef Stiglic, veliki ekonomista, nobelovac, profesor ekonomije na elitnim univerzitetima (Jejl, Stenford, Oksford, Prinston, Kolumbija), ekspert SB, savjetnik mnogih vlada, član nekoliko akademija nauka, urednik više časopisa i dodajmo uporan borac se preko tri decenije zalagao da bi dokazao tačnost ideja svoje ekonomske doktrine koja je razbila mit o svemoći tržišta. U svojoj knjizi Slobodan pad (Akademska knjiga, Novi Sad, 2013), koju inače smatraju sjajnim djelom – "fascinira njegov kritički odnos prema ekonomskoj politici SAD, kao najmoćnijoj zemlji svijeta". Savremenu krizu kapitalizma Stiglic tumači na svoj originalan način kao "sistemski problem", i da u savremenom kapitalističkom društvu "postoje fundamentalne pukotine u sistemu". Dosadašnja kriza kapitalizma, posebno američkog (neoliberalizam je uveden u SAD u vrijeme R. Regana i M. Tačer u Britaniji), otkrila je njegove nedostatke – "najveći je svakako porast nejednakosti u američkom društvu".
Trjumfalizam apologeta o svemoćnoj ulozi tržišta, nastao nakon pada Berlinskog zida, "kada je pobijedio kapitalizam, a ne narod" (Ginter Gras, njemački književnik, dobitnik Nobelove nagrade), ubrzo je pokazao svu svoju nemoć i sve svoje nedostake, imanentne biću samog sistema. Zahvaljujući jeftinim ruskim energentima njemačka privreda, i ne samo ona, imala je visoki privredni rast, da bi se nakon rata u Ukrajini suočila sa teškom ekonomskom krizom – krizom sistemskog karaktera. Uzavrela atmosfera u Njemačkoj dokaz je da je i u zemlji sa najrazvijenijom ekonomijom u EU, neoliberalizam doživio krah. Njemačka koaliciona vlada u zadnji čas je sklopila dogovor o budžetu, izbjegavši finansijsku blokadu u januaru i začepivši predviđenu rupu od 17 milijardi eura koju je otvorila presuda Ustavnog suda. Međutim, Šolcu, koji je naslijedio Angelu Merkel, a bije ga glas da je politički kameleon, pragmatičan političar, manervarske sposobnosti da lavira lijevo i desno nijesu pomogle – Njemačka je nakon rata u Ukrajini suočena sa teškom ekonomskom krizom. Početak nove godine u Njemačkoj bio je u znaku velikih pobuna radnika iz raznih privrednih grana, što je i razumljivo – najvećoj evropskoj ekonomiji pada životni standard i prijeti velika neizvjesnost. U štrajkovima prednjače željezničari i poljoprivrednici – traže bolje radne uslove i uporno brane prava i privilegije koje su imali. Mašinovođe traže jednokratnu pomoć od 3.000 eura i povećanje plate, uz smanjenje broja radnih sati, dok poljoprivrednici protestuju jer Vlada planira da ukine subvencije za gorivo. Poljoprivrednici nijesu brojčano velika politička grupa – ima ih oko milion na 52 miliona Njemaca. Međutim, dobro su organizovani i motivisani da istraju u svojim političkim zahtjevima – nikad nijesu bili odlučniji u svojoj namjeri. Šolcova vlada je prošle godine izdala dozvolu za izvoz naoružanja u vrijednosti od 12,2 milijarde eura od čega više od jedne trećina otpada na izvoz u Ukrajinu. Šta će ta kontinuirana i sve veća podrška Ukrajini donijeti Njemačkoj, koja bespogovorno izvršava naloge Amerike, i ne samo njoj, već i Evropi i svim narodima svijeta koji žele da sami odlučuju o svojoj sudbini, vidjećemo u periodu koјi sliјedi.​

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”