Piše: prof. dr Branislav Radulović

Očekivano dobijanje pozitivnog IBAR-a, tako potrebnog da Crna Gora uhvati novi "evropski talas", biće poput položenog kolokvijuma, koji je samo kvalifikacija za mnogo zahtjevniji završni ispit.

Stoga tek slijedi ozbiljan rad na ispunjavanju kriterijuma za pregovaračka poglavlja 23 i 24, u cilju izgradnje crnogorskog društva zasnovanog na vladavini prava i institucionalnoj i funkcionalnoj demokratiji.

Međutim, da bi se crnogorsko društvo suštinski izgradilo na temeljima evropskih vrijednosti i da bi Crna Gora ostvarila zahtijevnu "Agendu 2028", potrebno je da dođe i do ozbiljnije promjene obrasca funkcionisanja postojećeg političkog sistema.

Ukoliko imaju stvarnu namjeru da budu dio novog EU kluba, crnogorske političke partije morale bi izaći iz devastiranog klišea koji je nastao devedesetih godina, da stranke primarno utvrđuju politiku "kolektivnih i ličnih identiteta", i, umjesto toga, oslobođene od nacionalizma, bilo bi dobro da se programski (vrednosno) profilišu po uzoru na modernu evropsku ljevicu ili desnicu.

Pregrupisavanje na ljevicu i desnicu po uzoru na većinu zapadnih demokratija potrebno je tim prije što bi istrajavanje na "nacionalnoj ugroženosti i ispravljanju istorijskih nepravdi" neminovno vodilo ka etnofederalizaciji Crne Gore (po uzoru na BiH) i ozbiljnom ugrožavanju ustavno definisanog građanskog koncepta države.

Neophodnost napuštanja stare "polarizacije" stranaka, nastale u predreferendumskom periodu, dodatno potvrđuje činjenica da sada preko 75 odsto građana podržava EU integracije, preko 67 odsto crnogorsku suverenost, a preko 55 odsto članstvo u NATO-u. Nova generacija birača sada više traži stranke koje se bave resornim politikama i rješavaju, a ne stvaraju probleme.

Trenutno u Crnoj Gori onaj dio subjekata koji bi se mogao nazvati "nacionalna, konzervativna desnica" ima pozicionu prednost i jasno liderstvo, sa isto tako jasnom projekcijom ciljeva u politikama "identiteta", sa uzorom u vladavini srbijanskog i ruskog predsjednika i podršku klera.

Polje "desnice" pokušavaju da zauzmu i "miks" stranke koje u kampanju uđu s lijevog polja (ravnomjernija distribucija nacionalnog bogatstva, povećanje zarada i penzija ...) a završe desno ili u savezu sa "desnima", sa pozivima za rušenje spomenika, izmjenama politike državljanstva i predlaganjem vrlo upitnih deklaracija.

I dok na takvoj "desnici", pomalo konfuznoj, jer među njima ima i partija sa prefiksom socijalistička (?), vlada gužva i nadgornjavanje ko je veći zaštitnik "petrovićevske Crne Gore" i ko će prije srušiti spomenik tim istim Petrovićima na Lovćenu i Podgorici, na drugoj strani je anemična, dezorijentisana "ljevica", bez jasnog liderstva i viđenja svoje buduće pozicije.

Ta "ljevica", i pored vidne prednosti u zalaganju za građansko i multietničko društvo, sekularizam, jasne evropske i državotvorne profilacije i nespornog antifašizma, izgubila je bitku upravo "na lijevoj strani terena".

Birači je dovoljno ne prepoznaju kao predvodnika politike socijalne pravde, zaštitnika od urbanističkog haosa, boraca za zdravu životnu sredinu ili unapređenje medicinskih usluga i kapaciteta.

Kao da je zaboravila da su crnogorski antifašisti, čije tekovine baštini, uspješno integrisali borbu za socijalnu pravdu i nacionalnu emancipaciju.

Na narednim (lokalnim i državnim) izborima zasigurno neće doći do većih pomjeranja na krajnjim polovima, koji su isuviše tradicionalno "zamrznuti".

Težište "bitke" biće u nedefinisanom "centru", u kojem tradicionalno svoju šansu traže manje stranke sa tzv. ucjenjivačkim kapacitetom i uglavnom bez ideološke matrice.

U trenutnoj konstelaciji snaga, "desnica" ima prednost i kontroliše igru stalnim nametanjem pitanja identiteta (državljanstvo, ustavne promjene, deklaracije), ali ljevica ima nepokriven i neiskorišćen prostor u oblasti obrazovanja, socijalne politike, zdravstva, javnih finansija itd., u koji mora da jasnije i hrabrije uđe, kao odgovor na (destruktivnu) politiku desnice.

U utakmici gdje bi se "polovi" programski jasno identifikovali, ne bi bilo previše mjesta za igrače "trećeg puta", koji su, od PzP-a i Pozitivne do aktuelnih novih subjekata, ranije iskoristili zasićenost starim igračima i potrebu za promjenom, ali su uzleti ovih stranaka "kometa" bili munjeviti kao i njihov sunovrat.

Takođe, vrijedi primijetiti da postojeća kohabitacija dvojice predsjednika (države i Vlade) gura ka njihovoj neminovnoj jasnijoj vrednosnoj profilaciji, gdje ostaje da se vidi ko će od njih dvojice završiti u zagrljaju desnice, a ko će odlučiti da se okrene ka (evropskoj) ljevici.

Stoga, što prije budu izbori (čistilište) to će građani Crne Gore imati jasniju ponudu, a onda – Voh populi, voh Dei.

Milatović: Poruke ohrabrujuće, mislim da ćemo dobiti pozitivan IBAR