Piše: Predrag Zečević
Koliko je za Crnu Goru važno smanjenje emitovanja gasova sa efektom staklne bašte najbolji je primjer zagađenje Plevalja, koja su 2. januara 2023. bila najzagađeniji grad na svijetu.
Najveći dio zagađenja potiče od Termoelektrane Pljevlja, ali nijesu bez značaja ni privatna ložišta na ugalj, koja sve više zagađuju taj sjeverni grad Crne Gore.
Podsjetimo, Crna Gora je ažurirala svoj nacionalno utvrđeni doprinos (NDC) i obavezala se da do 2030. godine smanji emisiju gasova sa efektom staklene bašte za 35 odsto.
Uz to, Crna Gora je prihvatila da elaborira strategiju dugoročnog niskokarbonskog razvoja i da analizira kako i kada se klimatska neutralnost može postići. Građani Crne Gore mogu pomoći državi tako što će promijeniti neke svoje navike i implementirati gore navedene aktivnosti.
Karbonska neutralnost je veoma važna ekološka stavka za pregovore sa Evropskom unijom, nezaobilazna u poglavlju 27.
U stručnoj javnosti često se pominje izraz "karbonski otisak", koji zna da zbuni medije i laičku javnost. Jednostavno kazano, radi se o precizno izmjerenoj količini ugljen-dioksida kojim svaki stanovnik i pojedinačno svaka kompanija razvijenih i ostalih zemalja svijeta bukvalno truje planetu Zemlju. Da bi uljepšali stvarnost, naučnici i stručna javnost tu godišnju količinu emitovanog otrovnog CO2 i sličnih produkata nazvali su – karbonski otisak.
Karbonski otisak, prema opšte prihvaćenoj definiciji, predstavlja zbir gasova sa efektom staklene bašte koje ste proizveli svojim svakodnevnim aktivnostima. Ugljen-dioksid (CO2), osim što je otrovan, utiče na zagrijavanje planete preko efekta staklene bašte i stvara izuzetno negativne ekološke efekte.
Procjenjuje se da, globalno gledano, godišnji karbonski otisak prosječne osobe iznosi nekoliko tona, dok najveće naftne kompanije na svijetu godišnje oslobode čak 374 miliona tona ekvivalenta ugljen-dioksida u atmosferu.
Prosječan godišnji karbonski otisak jednog građanina Crne Gore, prema podacima Vlade, iznosi 5,1 tonu CO2. Karbonski otisak prosječnog turiste u Crnoj Gori je 6,5 kilograma dnevno. Svako od nas u Crnoj Gori, pojedinačno, na dnevnoj osnovi emituje 14,2 kilograma CO2 i drugih gasova sa efektom staklene bašte.
U nastavku donosimo pet načina za smanjenje karbonskog otiska.
Crna Gora godišnje uvozi hrane za čak 600 miliona eura i jasno je da se mora povećati domaća proizvodnja kako bismo supstituisali prekomjeran uvoz. Pored toga, karbonski otisak tako uvezene hrane je ogroman jer ta hrana prelazi veliku kilometražu.
Američka studija o karbonskoj neutralnosti pokazuje da 19 odsto emisija od hrane dolazi od transporta, što je tri puta više nego što se vjerovalo. Na godišnjem nivou, prema njihovim proračunima, ispuste se tri gigatone štetnih gasova da bi hrana stigla do trpeza.
"Stoga je najbolje da pretežno kupujete lokalno uzgajanu hranu na pijacama, od voća i povrća do jaja i mesa, ili da, ako ste u mogućnosti, zasadite baštu, kako biste makar dio svojih prehrambenih potreba zadovoljili sa potencijalno najkraće moguće udaljenosti od svog doma", predlažu američki stručnjaci.
Kada je riječ o promjeni ishrane nabolje u svjetlu klimatskih promjena, to možete uraditi i izbacivanjem (ili barem redukcijom) govedine u svom jelovniku.
"Prosječan karbonski otisak jednog kilograma goveđeg mesa iznosi 36 kilograma ekvivalenta CO2, što je skoro četiri puta više u odnosu na piletinu i do 100 puta više u poređenju sa hranom na bazi biljaka. Povrh smanjenja karbonskog otiska, konzumiranjem alternativa za govedinu doprinijećete i smanjenju krčenja šuma", navode američki stručnjaci.
Led sijalice su u Crnoj Gori nekoliko puta skuplje od običnih, ali korist od skupljeg osvjetljenja nemjerljiva je u ekološkom smislu.
Ne samo zbog činjenica da LED rasvjeta traje daleko više, nego i zbog činjenice da troši do 75 odsto manje energije nego klasične sijalice.
Pored vašeg kućnog budžeta, zbog ove tranzicije biće vam zahvalna i planeta – imajući u vidu da se naš crnogorski energetski sistem oko 50 odsto zasniva na termoelektranama na ugalj, koje imaju visoke emisije gasova sa efektom staklene bašte, pa bilo kakvo smanjenje u potrošnji energije znači.
Velike kompanije u toku godine oslobađaju količine gasova sa efektom staklene bašte koje se mjere milionima tona i za neutralizaciju njihovih emisija neophodna su ogromna, tehnološki napredna i skupa rješenja za dekarbonizaciju.
Odraslo drvo u toku jedne godine može da upije i do 21 kilogram ugljen-dioksida, odnosno oko jedne tone u periodu od 100 godina. Imajte na umu da sve biljke apsorbuju ovaj gas, te što je vaša okolina zelenija, to je klimatski pozitivnija. Redukcija gasova sa efektom staklene bašte, a posebno metana, postiže se i kompostiranjem.
U Kotoru je prije dvije godine otvorena prva kompostana za rješenje upravljanja zelenim otpadom, a slične planove imaju svi veći gradovi u Crnoj Gori.
(Autor je ekonomski analitičar)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”
