Šećer i masti mijenjaju mozak, pa ih ljudi sve više konzumiraju. To pokazuje najnovija studija njemačkog Instituta Maks Plank.

Žudnja za nezdravom hranom favorizuje dijabetes i gojaznost. Šta se zaista dešava u ljudskom tijelu?

Maks Plank instituti su istraživačke institucije kojima upravlja Društvo Maks Plank. Postoji preko 80 takvih instituta. Većina njih se nalazi u Njemačkoj, mada se nalaze i na drugim lokacijama u nekim evropskim zemljama i Sjedinjenim Američkim Državama.

Institut Maks Plank za metabolička istraživanja u Kelnu uspio je da dokaže da se mozak mijenja kao rezultat redovne konzumacije hrane bogate mastima i šećerom. Kao rezultat toga, mozak nam šalje signale da damo prioritet nezdravoj hrani. 

Ovo je zaista opasno, pa čak i pogubno, jer je ljudima teško da se odupru ovoj naučenoj navici i želji.

Postoji direktna veza između mozga i crijeva: kada hrana stigne u tanko crijevo, različiti senzori registruju da li hrana sadrži šećer i masnoću. Ove informacije se zatim prenose u mozak preko različitih nervnih veza. Signali stižu do centra nagrađivanja mozga, čineći da se osjećate dobro i tjerajući da želite više.

Najnovija studija pokazuje da postoji mnogo više od samo kratkotrajnog efekta na ljudski mozak. Za potrebe studije, dvije grupe ispitanika normalne težine jele su mali puding svakog dana tokom osam nedjelja pored svoje uobičajene hrane. U obje grupe, puding je imao isti broj kalorija. Ali u jednoj grupi puding je bio bogat mastima i šećerom, dok je u drugoj grupi bio visok sadržaj proteina. Prije i poslije osam nedjelja, ispitanicima su davani mliječni šejkovi koji sadrže različite količine masti i šećera.

Podvrgnuti su MR skeniranju kako bi vidjeli kakav uticaj na ljudski mozak ima hrana sa visokim sadržajem masti i šećera. Ispitanici koji su prethodnih nedjelja jeli pudinge koji sadrže masnoću i šećer imali su mnogo veću vjerovatnoću da konzumiraju šejkove koji sadrže masti i šećer nego oni bez masti. Koristeći radio talase i magnete, MRI skeniranje se koristi za ispitivanje unutrašnjosti tijela.

Ovaj osjećaj se takođe odrazio na skeniranje mozga učesnika studije: sistem nagrađivanja je bio posebno snažno aktiviran kod učesnika testiranih na masti i šećer. Očigledno su se tu razvile nove nervne veze redovnim konzumiranjem pudinga.

Stoga su ispitanici saznali da imaju očigledno jaču želju za masnom i slatkom hranom. Istraživači stoga zaključuju da je u mozgu došlo do reprogramiranja moždanih veza. Ove promjene u moždanim vezama i dalje se dešavaju. To znači da bi to moglo dovesti do toga da ljudi u budućnosti podsvjesno preferiraju hranu sa visokim sadržajem masti i šećera. Ovo bi moglo dodatno podstaći povećanje tjelesne težine.

Naučnici upozoravaju da želju za slatkim i masnoćama svakako promoviše sadašnji zapadni način ishrane. Naročito brza hrana i gotova jela sadrže mnogo masti i šećera. U prirodi, pak, ne postoje namirnice koje sadrže mnogo masti i šećera. Zbog toga je ova kombinacija veoma opasna i štetna po ljudsko zdravlje.

Kada se mozak navikne na hranu bogatu mastima i šećerom, ne samo da žudi za sve više i više, već ima tendenciju da odbija hranu sa manje masti ili šećera. Svako se rađa sa urođenom sklonošću prema slatkišima, ali kako ta naklonost nastavlja da raste kroz navikavanje, zdrava hrana na kraju postaje gotovo neukusna.

Prije ili kasnije to može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema kao što su gojaznost ili metaboličke bolesti poput dijabetesa.