Pošto nije bilo moguće spustiti se na konju sa ove strmine usljed teško prohodnih staza, sjahao sam, i, kako sam spustio nogu na zemlju, tako sam odmah shvatio da imam užasno neprikladnu obuću za kretanje po ovom tako posebnom terenu. Moje cipele, izvrsne za Švajcarsku, bile su vrlo opasne ovdje gdje se čovjek može očas pokliznuti na glatkim površinama stijena. U tom trenutku mi čak nije izgledalo da imam cipele na nogama već ognjila sa varnicama usljed eksera koje je moj firentinski obućar Kjostri iz ulice Porta Rosa potrudio da dobro ukuca u moje đonove, i to u više redova i u mnogo većem broju nego obično.. Vidjevši moj nesigur.ni i klimav hod, knjaževi perjanici su se prvo nasmijali, a potom su, čim su vidjeli da samo što nijesam izgubio ravnotežu, stali uz moj bok i pritekli mi tako u pomoć. Na kraju sam Božijom promisli stigao u podnožje planine i zaustavio se u mjestu Bajice gdje mještani, budući da uopšte nemaju nikakvog izvora vode, piju tokom ljeta samo rastopljeni snijeg. Ne bih nikad zaista povjerovao da je jedno čitavo selo prinuđeno da utoljava žeđ tucanim ledom. Upravo zbog toga ovdašnje žene polaze noću u planinu, tovare na sebe snijeg i vraćaju se kući oko deset sati prije podne. Kakav strašan život! I kako se prerano stari od ovakvog života!
Iz Bajica se Cetinje nazire dolje u ravnici, okruženoj zelenim livadama i ponekim drvetom, što me je namah raspoložilo i učinilo da zaboravim na pretrpljene neprijatnosti. Stupili smo ubrzo i na jedan dobar kolski drum koji treba uskoro da se spoji sa putem koji austrougarske vlasti grade do·svoje granice. Prošle zime taj drum je velikim dijelom bio izgrađen, a gradilo ga je šest stotina turskih zarobljenika koji su kasnije pušteni na slobodu.
Nedale.ko od.ovog mjesta, jedna mlada ž. ena s.krušena izgleda koj a nam je išla u susret prišla je perjanicima i pognuvši glavu, učinila gest kao da će im poljubiti ruku. Oni su, pak, bez ikakvog velikog iznenađenja prihvatili ovakav izraz poštovanja uzvrativši joj pozdrav tako što su načinili gest kao da će je poljubiti u čelo. Pošto nijesam ništa razumio od ove nijeme predstave, ipak ozbiljne izvedbe, upitao sam svog vodiča o čemu se radi i dobio odgovor da u Crnoj Gori muškarci, a posebno perjanici, predstavljaju sve [...] i da ovo što sam vidio nije ništa drugo do iskazivanje poštovanja.
U jedan sat po podne konačno smo stigli na Cetinje koje čini prostrana glavna ulica sa malim niskim kućama pored puta, sve to nalik ulicama i kućama u Vjaređu. Na kraju mjesta nalazi se novoizgrađeni pansion lijepog izgleda. Glad je učinila da zaboravim da se malo uredim te sam odmah pohitao u salu za ručavanje gdje je već dosta svijeta sjedjelo za jednim velikim stolom. Tu su bile ruske gospođe u bolničarskim uniformama, sa oznakom krsta na ruci i medaljonom oko vrata; lijepe u duši, ali ružne u tijelu. Našli su se tu isto tako i gospoda otmenog izgleda iz centralne ambulante Crvenog krsta, neki u svojstvu nadzornika, a drugi, pak, kao ljekari ili hirurzi. Među našim susjedima za trpezom obreo se i jedan italijanski inžinjer koji je ovdje došao da obnovi palatu i rezidenciju Njegovog Visočanstva. Sam ručak i nije bio rđav što me je, štaviše, i iznenadilo za jedno Cetinje.
Uveče sam malo prošetao i bez ikakave muke razgledao crnogorsku prestonicu i okolne terene. Pored glavne ulice koju sam maločas opisao, postoji još jedna ulica koja bi se mogla nazvati čak i trgom jer izbija na glavnu ulicu pod pravim uglom. Upravo u njoj se nalazi Knjaževska palata. To je, zapravo, jedna golema građevina bez ikakve posebne arhitekture, a pored nje su kuće koje sada zauzimaju razni senatori. […]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
