Koliki su bili moć i stvarni uticaj Milovana Đilasa u Jugoslaviji, sve do njegovog političkog pada, najbolje dočarava knjiga poznatog srpskog istoričara dr Aleksandra V. Miletića "Saradnik, protivnik, neprijatelj:idejno-politička delatnost Milovana Đilasa 1945-1954". Riječ je o prvoj kompletnoj monografiji o Đilasu, a knjigu je 2022. godine objavio Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda, na kome je Miletić zaposlen kao viši naučni saradnik. Zahvaljujući ovoj njegovoj knjizi, u prilici smo da u kontinuitetu za navedeni period pratitimo idejno-političku djelatnost revolucionara, književnika, državnika i diplomate, jednog od najbližih saradnika Josipa Broza Tita i najvećeg istočnoevropskog disidenta, što je sve Đilas uspio da bude. Uz odobrenje autora i izdavača, pomenutu knjigu već smo koristili na ovom mjestu, što ćemo i u narednom periodu činiti, a za ovu priliku, u prilično skraćenom obliku, iz nje ćemo prenijeti poglavlje "Obračun sa ostacima starog sistema".
Dr Aleksandar V. Miletić (Aleksinac, 1982), kao što smo već kazali, viši je naučni saradnik Instituta za noviju istoriju Srbije iz Beograda. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studije istorije na Filozofskom fakultetu u Nišu. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na katedri za istoriju Jugoslavije sa temom "Politička djelatnost Milovana Đilasa 1944-1954". Prije ove objavio je dvije monografije, isto tako, posvećene političkoj djelatnosti Milovana Đilasa: "Prelomna vremena. Milovan Đilas i zapadnoevropska socijalistička i socijaldemokratska levica 1950-1954" (2019) i "Titov emisar Milovan Đilas:diplomatsko-pregovaračke i spoljnopolitičke aktivnosti (1943-1953)", (2021).
***
"Jedinstveni dvojstven tok, svakako, karakterističan za svaku revoluciju: oduševljenje i obračunavanje – oduševljenje utoliko zanosnije ukoliko je obračunavanje žešće, odnosno obračunavanje utoliko žešće ukoliko je oduševljenje zanosnije", zabilježiće Milovan Đilas u svojim sjećanjima, u trenutku razmišljanja nad događajima koji su pratili oslobođenje zemlje 1944. godine.
Prve poslijeratne godine predstavljaju period radikalnog raskida sa predratnim političkim i društvenim sistemom i formiranja novog, socijalističkog. Taj, tzv. formativni period novog društva karakterističan je, kako pojedini autori ističu, za "doba koje neposredno sledi prevrate i revolucije", odnosno za situaciju u kojoj nosioci promjena raspolažu izuzetnom slobodom i mogućnostima djelovanja, daleko većim nego u redovnim prilikama. "Takva izuzetna sloboda posledica je činjenice", ističu Kosta Čavoški i Vojislav Koštunica, "da je bitno poremećena ravnoteža postojećeg poretka stvari i uzdrmana njegova tačka oslonca, čime se otvara put za značajnije, pa i radikalne promjene. U realpolitičkom žargonu revolucionarnog makijavelizma, koji jedino u nasilju vidi babicu novih oblika poretka, to se obično naziva promjenom odnosa snaga koja prije i poslije dovodi do konačnog obračuna.
A da bi se uveli i učvrstili ti novi oblici, nužno je da se prethodno iskorijene dotadašnje ustanove i tradicije. Utoliko ova radikalna promjena predstavlja ne samo čin stvaranja novog već i razaranja starog." Po pomenutoj dvojici autora, upravo period od 1944. do 1949, a naročito godine 1944–1946, predstavljaju ovakvo tvoračko razdoblje. […]
U tom razdoblju odigrao se temeljiti obračun sa ostacima starog sistema u gotovo svim sferama društvenog života. Nas na ovom mjestu zanima politički aspekt problema, odnosno razračunavanje revolucionarne vlasti sa predstavnicima građanske opozicije i učešće Milovana Đilasa u tom procesu.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
