Dokument ''Uputstvo Privremene vrhovne komande u Crnoj Gori'' bi po nekim autorima trebalo da govori i o sklonosti Milovana Đilasa ka demokratskom načinu poimanja revolucionarne politike, odnosno o nedostacima rigidnih boljševičkih osobina u njegovoj ličnosti. Naime, u uputstvu se u pojedinim tačkama garantuju lične slobode, nepovredivost imovine, sloboda vjerskih ubjeđenja, misli, udruživanja i govora, kao i uvođenje opšteg prava glasa i zabrana djelovanja fašističkih i "antidemokratskih" snaga. Pored toga, primjetno je i odsustvo prijekih sudova, već je za svako krivično djelo predviđen klasični pravni postupak. Iz toga Dragutin Leković izvlači zaključak da ovaj dokument "ubjedljivo" govori da Đilas nije bio "boljševiziran" u punom smislu. "Može se čak reći da ovaj prvobitni demokratizam kod njega nikad nije bio sasvim iščezao. U ovom smislu, dokument se može smatrati dalekom predistorijom njegovog kasnijeg demokratizma", smatra Leković. No, bez obzira da li se u ovom slučaju radilo zaista o Đilasovim demokratskim stremljenjima ili o taktici privlačenja što širih masa u ustanički front, navedeni dokument nepobitno dokazuje Đilasovo aktivno učešće u formiranju organa novih vlasti od najranijih dana, pa prema tome i u revolucionarnom procesu društvenih promjena od samih početaka.

Pomenuto je da se sve vrijeme rata izbjegavalo korišćenje termina "revolucija", već je isključivo upotrebljavana odrednica "oslobodilačka" borba. Međutim, i pored toga u pojedinim situacijama je dolazilo do kršenja ovog pravila i upotrebe naziva revolucija. Ovaj slučaj upravo se vezuje za ime Milovana Đilasa i to u prvoj ratnoj godini, dok se još nalazio na dužnosti u Crnoj Gori. Poslije prvih oružanih sukoba sa Italijanima, avgusta 1941. održano je pokrajinsko savjetovanje na kome su razmatrane vojna i politička situacija i strategija borbe. Savjetovanje je, međutim, održano bez Đilasa. Pošto je Đilas u tom trenutku, kao izaslanik CK KPJ, predstavljao najviši autoritet u Crnoj Gori, početni stavovi savjetovanja su poništeni poslije njegovog dolaska, pa su donijeti novi u njegovom prisustvu, iz kojih je proistekla i Rezolucija, za koju se smatra da ju je sastavio lično Đilas. U Rezoluciji sa savjetovanja, u jednom dijelu teksta, za ustaničku borbu prvi put se upotrebljava naziv

"opštenacionalnooslobodilačka antifašistička revolucija". Borba je u tom trenutku okarakterisana kao organizaciona i pripremna, "nova faza" oslobodilačkog rata. Ovakvo određenje oslobodilačkog rata bilo je proizvod tadašnjeg uvjerenja u skoru pobjedu savezničke koalicije i SSSR-a nad fašizmom, kao i rasplamsavanje revolucija u drugim dijelovima svijeta. Revolucija je u ovom slučaju čvrsto povezana sa oslobodilačkom antifašističkom borbom. Nedugo potom, Đilas piše opširno pismo Pokrajinskom komitetu u kome detaljnije objašnjava stavove iz Rezolucije. U analizi raspoloženja masa u pismu se, pored ostalog, kaže i sljedeće: "Mase ne žele povratak na staro stanje, jer je staro i dovelo do ovoga. To znači da komunisti mogu na toj bazi politički pripremiti i organizovati nacionalno-oslobodilačku i antifašističku revoluciju, to jest opšti narodni oružani ustanak. Drukčije rečeno: komunisti ne samo da mogu spriječiti povratak staroga, nego stvoriti novo, otvoriti narodu put u budućnost, u konačno oslobođenje od svakog ugnjetavanja i izrabljivanja. Pošto tako stoje političke okolnosti u vezi sa radom oko narodne revolucije, to je svaki nehat, svako oklijevanje i neaktivnost komunista u radu oko pripreme opštenarodnog oružanog ustanka zločin ravan izdaji naroda i Partije."

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)