U poglavlju "Pisma sa Balkana", Katarina Šturceneger u nastavku je zapisala: (Niš, 20. avgusta 1914.) Centar osvajačke vojske utvrdio se na planini Cer, visokoj devetsto metara, i oko nje; desno krilo južno u blizini Krupnja, a lijevo sjeverno u blizini Šapca. Zatim su Austrijanci izviđali srpske položaje aeroplanima, i napali ih sa nečuvenom žestinom. Devet dana su neprekidno jurišali Austrijanci. Zauzeli su Šabac, srpsku palanku sa oko 17.000 stanovnika. Srpske trupe su opkolile grad i tako im presjekle odstupnicu, uništivši pontone. Osam puta, opkoljeni Austrijanci (četiri puka sa 4.000 ljudi) pokušavali su da razbiju obruč, osam puta bili su odbijeni. Oni su još tamo i iz časa u čas očekuje se njihova kapitulacija.
Ali glavni udarac zadali su Srbi u centru austrijske vojske; planina Cer, gdje se ona bila ušančila, zauzeta je na juriš. Srpska paljba bila je strahovito precizna, i užasno ubistvena; haubice, artiljerija, pješadija, dejstvovale su žestoko. Cijela planina sa svojom okolinom bila je prekrivena leševima. Prema jednodušnom kazivanju ranjenika i zarobljenika, čitavi pukovi bili su uništeni, između ostalih i puk iz Graca, izuzev nekoliko ranjenika koji su se predali i koji su sada ovdje. Austrijanci su se tukli sa hrabrošću dostojnom divljenja, kako bi zadržali svoje položaje, izjavljuju prijatelji i neprijatelji, ali bilo je nemoguće da se održe; srpska vatra bila je isuviše strašna, i gonjenje neprijatelja u povlačenju bilo je još strašnije.
Sava i Drina bile su bukvalno preplavljene leševima Austrijanaca potisnutih na cijeloj liniji. Jedan eskadron konjice bio je potpuno uništen i Srbi su pohvatali preplašene konje. Topovi u velikom broju, čitave baterije, svakovrstan materijal, bataljonska blagajna, namirnice, poljske pekare i ambulantna kola, sve je to palo u ruke Srbima. Pobjeda je bila potpuna, i izgleda skoro čudnovata, jer 150.000 Srba, a uračunate su tu i trupe pojačanja, pobijedilo je 300.000 Austrijanaca, računajući tu i pojačanja došla iz Bosne. Takva pobjeda, a nikakvo slavlje u Srbiji; ovdje-onde stisak ruke, vlažan pogled, i to je sve.
Jedne austrijske novine ovako objašnjavaju to povlačenje: pošto je završena ekspedicija koja je trebalo da kazni Srbe, austrijske trupe napuštaju srpsku teritoriju, i to u savršenom redu. Kako imam pred očima i zvaničan inventar onoga što su Austrijanci u povlačenju napustili, ja ću dati taj spisak, radi kontrolisanja austrijske verzije.
Srbi su imali 4.500 zarobljenika, zaplijenili su: 2.000 konja, 58 topova, 114 sanduka municije, 8 poljskih ambulanti, 6 vagona namirnica, 4 materijala za poljski telegraf, 5 vagona pješadijske municije, 35.000 pušaka i bataljonsku blagajnu.
(Niš, 28. avgust 1914.) Užasno bojište Save i Drine, koje je postalo za Austrijance Kosovo polje, već je potpuno očišćeno na cijeloj dužini – šezdeset kilometara, sa petnaest do dvadeset kilometara širine; nijedna austrijska noga ne gazi više tlo s ove strane granice, čak je i Šabac evakuisan i ponovo je u rukama Srba.
Poslije objave rata, Austrijanci su odmah internirali srpske građane i studente, oko 120 do 150 ljekara ili studenata medicine, dakle neboraca. Može da se zamisli koliko ta medicinska pomoć nedostaje u zemlji, utoliko više što Srbi imaju da njeguju još i Austrijance; ovdje u Nišu, skoro jednu trećinu bolnica zauzimaju neprijatelji.
Činjenica da u ovom ratu Srbija ne može da očekuje pomoć ni od koje druge države, otežava situaciju, a evo, ljudi koji bi predstavljali i te kakvu pomoć zadržani su u ilegalnom ropstvu!1 Danas ima da se njeguje oko 12.000 ranjenika; samo u Nišu ih je oko 7.000.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
