Gdje je u toku neobičnog puta za Zagreb bio Henri Kisindžer? Na putu prema beogradskom aerodromu, Kisindžer je u kolima broj 3, sa pomoćnikom Haldemanom i specijalnim pomoćnikom predsjednika Niksona, Čapinom. Po slijetanju u Zagreb, Kisindžera u kolima prate komandant 5. vojne oblasti general Đoko Jovanić i Josip Kolar ispred Skupštine grada Zagreba. Kasnije, do uzletišta helikoptera kod Velesajma je u kolima sa svojim saradnicima.

U avionu na povratku iz Zagreba u Beograd Kisindžer je razgovarao sa jugoslovenskim ministrom inostranih poslova Mirkom Tepavcem. S obzirom na relativno kratak let, razgovor je bio prilično iscrpan i sadržajan, toliko da je o njemu ostalo bilježaka čak pet strana izvještaja. Kisindžer je u suštini nastavio sa temama sa prethodnog razgovora u palati SIV-a. Prva tema je bila njegovo razjašnjenje Tepavcu oko američke pomoći afričkim zemljama, a na šta je prethodno Tito skrenuo pažnju da Sjedinjene Države ne čine dovoljno u tom pravcu. Potom, Tepavac navodi detalje razgovora: "vratio se na temu Vijetnama. Rekao da treba shvatiti da njima nije lako, da ne mogu prosto `odstupiti`, da su to naslijedili od prethodne administracije… Pitaju da li mi možemo uticati da Privremena vlada bude realnija, jer rat ne može dobiti. Amerika ne može pristati na poraz. Konstatovao sam da se iz prijepodnevnih razgovora jasno vidjelo da iz osnova gledamo na tu stvar. Dodao sam da mi nijesmo jedini koji ne odobravamo njihovu indo-kinesku politiku", rekao je Tepavac, i ukazao mu da Sjedinjene Države imaju veće ratište, a "manje podrške u svijetu nego što je bio slučaj kad su došli na vlast". Tepavac je Kisindžeru objasnio da jugoslovenske vlasti imaju kontakt sa vijetnamskom privremenom vladom, ali da ništa "ne možemo činiti ako oni, Amerikanci, ne uzvrate pozitivnim kontra predlogom". I istakao da "iz kontakata koje imamo sa nizom zemalja vidimo da svi misle da je nemoguća šira svjetska uloga Amerike uz postojanje takvih hipoteka kao što su Indokina, Bliski istok i slične." [...]

Dr Bojan B. Dimitrijević

-Foto: Medija centar Odbrana

Kisindžer ističe tvrdnju da je nezavisna Jugoslavija njihov /američki/ interes, da ne žele da nas mijenjaju i kad bi mogli. Oni nas ne ugrožavaju, ali će, dodaje, vjerovatno morati jasnije dati na znanje da ni drugi ne smiju da to čine. Niksonova posjeta, zaključuje, ima takođe za cilj da i to učini jasnijim. Ne bi im bilo nimalo svejedno ako bi se Jugoslavija na račun žrtvovanja svoje nezavisnosti, približavala Sovjetskom Savezu iako, inače, u tu mogućnost ne vjeruju."

U ovom razgovoru između Tepavaca i Kisindžera kao da su sumirana sva pitanja Niksonove posjete Jugoslaviji. I u njima je dat veći značaj jugoslovensko-američkim odnosima nego u samim zvaničnim razgovorima, sa značajno konkretnijim detaljima i američkim uvjeravanjima o sigurnosti jugoslovenske pozicije.[...]

Nikson je u svojoj rezidenciji u Belom dvoru priredio tog dana večeru u čast svog domaćina Tita. To će biti ujedno i poslednja tačka u programu posjete pred odlazak na sljedeću destinaciju, ujutro 2. oktobra. Na fotografiji objavljenoj na naslovnoj strani "Politike" uočava se da je Kisindžer na drugom mjestu, desno od predsjednika Niksona.

Ujutro 2. oktobra 1970. Nikson je sa svojom delegacijom otputovao sa beogradskog aerodroma, ispraćen od strane Tita i njegovih saradnika uz ceremonijalnu svečanost, uz počasne topovske salve. Kako piše "Politika", poslije svečanog rastanka dva predsjednika i njihovih supruga, sa Niksonom su otputovali i članovi američke delegacije. Kisindžer je opet na četvrtom mjestu, poslije Rodžersa, Mojnihana i Mozbaha, a prije drugih navedenih članova delegacije. Predsjednički avion produžio je za Madrid, gdje je trebalo da se susretne sa španskim liderom generalom Frankom. Kisindžer primjećuje: "bez obzira na to koliko je bio zadovoljan predsjednikovom posjetom, Tito nije mogao biti oduševljen time što je Madrid bio naša sljedeća luka, što iz glavnog grada jednog vladara idemo u jazbinu drugoga koji je, po datumu rođenja, nadmašivao čak i Tita."

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(KRAJ)