Poslije godinu dana rada na pripremama za osnivanje republikanske partije u Beogradu, pošto su se i posljednji poslovi na konferenciji mira nalazili "uoči svoje likvidacije", a srpski narod velikim dijelom bio demobilisan iz vojske, republikanci su se odlučili da pristupe samom činu osnivanja stranke i istupe sa programom u javnost. Prvi je istupio republikanski omladinski klub sa listom "Republika" 15. januara 1920. godine. U prvom broju lista naglasili su da ponovo stupaju u borbu za ostvarenje što potpunije političke slobode i što savršenije socijalne pravde u republikanskom obliku vladavine. Htjeli su vladavinu u kojoj će narod sam sobom upravljati i u kojoj nijedan dio "njegove vlasti neće biti konfiskovan ma i po milosti božijoj, u korist pojedinca". Više nije smjelo biti uzdržavanja u pravcu djelovanja u korist republike, jer bi to "bio grijeh i prema Republici i prema Otadžbini", jer bi ćutanje značilo znak odobravanja tadašnje situacije u jugoslovenskoj državi. Rješavanje postojećih problema kroz republikanski oblik vladavine, naročito onog u pogledu hegemonije jednog plemena nad drugim, "nametalo se svakoj čestitoj savjesti".

Dr Aleksandar Lukić

Dan

U trećem broju "Republike" od 22. januara izašlo je kratko saopštenje da su predstavnici ranijeg i "sadašnjeg republikanskog pokreta", pošto su se u prethodnim mjesecima sporazumjeli na "istom socijalnom i političkom gledištu", riješili da se udruže svoje snage i rad na organizaciji jedne republikanske demokratske stranke. Dogovor je bio postignut na zajedničkom sastanku 17. januara i potpisali su ga dr Mihailo Ilić, Nikola M. Raspopović, dr Momčilo T. Selesković, Vojislav M. Đorđević, Radiša Nikolić, Ljubomir Stojanović, Jaša Prodanović, dr Dragomir Ikonić, Milan V. Bogdanović i Dragoljub Dragić Joksimović. Tada su najavili da će deklaracija i program buduće republikanske stranke biti objavljeni u "Republici" 26. januara, a osnivački kongres stranke održan na pravoslavni praznik, dan Svetog Save 27. januara 1920. godine.

U međuvremenu su republikanci održali još nekoliko sastanaka i sjednica u hotelu "Slavija" i 21. januara 1920. objavili "Proglas Republikanske Demokratske Stranke". Pošto je jugoslovenski narod ušao u "novo doba istorijskog života" koje je sobom nosilo duboke promjene i u društvenom i u državnom uređenju, republikanci su pristupili osnivanju Republikanske demokratske stranke koja će "svim silama raditi na učvršćivanju narodnog jedinstva, na stvaranju novih materijalnih i moralnih uslova našem društvenom životu, i na savršenijoj i savremenijoj organizaciji" jugoslovenske države. Ogradili su se od revolucionarnih metoda zarad nasilnog uvođenja nužnih socijalnih i državnih preobražaja i tražili da se narodu što prije pruži prilika da preko slobodno izabranih narodnih predstavnika u ustavotvornoj skupštini izrazi svoju volju. Veća politička i društvena pravda podrazumijevala je, između ostalog, da su svi punoljetni članovi nacije morali imati i u praksi ostvariva politička prava i slobode, odnosno da je trebalo da "narod bude potpuni gospodar svoje sudbine i da se bez njegova pristanka" nije mogao "ni rat objavljivati ni mir zaključivati".

Naročitim zakonima trebalo je da se stvore zdravi odnosi "za potpuno obezbjeđenje života radničkog svijeta" i izvede agrarna reforma kojom je mogla da se obezbijedi zemlja svakom zemljoradniku "za obdelavanje", te unište spahiluci, odnosno ukinu feudalni odnosi koje je nova država naslijedila u nekim svojim djelovima. [...] "Naši hrabri ratnici donijeli su narodu ujedinjenje. Naša stranka", poručivali su republikanci, "hoće da mu obezbijedi slobodu i blagostanje".

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)