Proglas Republikanske Demokratske Stranke su potpisali: Aleksije Đurić, Anta Mladenović, Anta Todorović, Atanasije Šarković, Boža Čupić, dr Branislav Petronijević, Vlajko Radović, Vojislav M. Đorđević, Grujica Adžemović, Dragoljub Joksimović, dr Dragomir Ikonić, Dušan Božić, Jovan Đ. Ojdrović, Živojin Zlatić, Živojin Milošević, Jaša Prodanović, Jovan Žujović, Jovan Petronić, Krsta Marković, Ljubomir Stojanović, Milan V. Bogdanović, Milovan Lazarević, Miodrag Ristić, dr Mihailo Ilić, dr Momčilo Selesković, Nikola Raspopović, Nikola Stanarević, Radiša Nikolić, Rista Trajković, dr Svetislav Stefanović, Sima Zlatičanin, Uroš Stefanović Cupara.
Dan uoči osnivačkog kongresa Republikanske stranke ujedinjeni republikanci izdali su u "Republici" i deklaraciju i program stranke. Deklaracijom su se prvenstveno izjasnili, "rukovodeći se zahtjevima razuma i poukama istorije", za republikanski oblik vladavine zarad uspostavljanja društva zasnovanog "na Slobodi i Jednakosti". Za republiku su bili i zato što u njoj narod sam sobom upravlja i "gospodari državom ne stavljajući nikog iznad ljudi, ali ne stavljajući ni nikog ispod ljudi".
Pored političke slobode republika je pružala čovjeku ekonomsku demokratiju, "jer se kroz političku slobodu ide ka socijalnoj slobodi". Ovo se imalo ostvariti kroz slobodno udruživanje, intervenciju države u privredi i socijalizaciju društva, zbog čega je naročita pažnja poklonjena kooperativnim društvima za potrošnju, ali isto tako i radničkim sindikatima i udruženjima radnika, kako bi kroz njih bila "isključena eksploatacija čovjeka čovjekom". Trebalo je socijalizovati sve što je za socijalizovanje, ali ne i ono što nije, u čemu se jasno ogledala razlika u odnosu na uticaje iz revolucionarne Rusije. Republikanska stranka nije zaboravila ni na individualni razvitak ličnosti, tog najvećeg dobra "društva, jer suprotno rasprostranjenim zabludama, ona ne protivstavlja ličnost društvu, ni društvo ličnosti". Zbog svega navedenog nije prihvatila "ni isključiv individualizam ni isključiv etatizam, već solidarnost, koja razvijajući dio razvija cjelinu, i razvijajući cjelinu razvija dio". Iste postavke odnosile su se i na "veliko međunarodno društvo". Tražena je, u stvari, zlatna sredina između sve većih suprotnosti koje su se pojavljivale kako u jugoslovenskoj državi tako i u svijetu oko nje. "Sloboda za sve i Jednakost među svima u opštoj Solidarnosti".
U programu su republikanci kroz nekoliko najbitnijih stavki istakli svoje viđenje državnog i društvenog uređenja jugoslovenske države kao republike: kroz političke slobode, prosvjetu i vjere, ekonomske odnose, odbranu zemlje i spoljnu politiku. Dopuna programa izvršena je 9. februara unošenjem stavke "Aktuelna pitanja", u kojima su obratili posebnu pažnju na pitanja koja su, po njihovom mišljenju, u to vrijeme neposredno predstavljala probleme državi i narodu.
Republikanska stranka zalagala se, u pogledu političkih prava građana, za opšte i jednako pravo glasa, tajno i neposredno glasanje na izborima i primjenu proporcionalnog sistema po završetku izbora i imenovanju narodnih poslanika u narodnu skupštinu, zamjenu izbornih okruga velikim izbornim jedinicama, po mogućstvu jednake površine; za pravo naroda na referendum u slučajevima "izvjesnih zakona" i pravo na zakonodavnu inicijativu, kao i slobodu zbora i udruživanja i slobodu štampe. Narodno predstavništvo trebalo je da bude jednodomno i promjenljivo onog momenta kada svojim postupcima ne bi izražavalo narodnu volju.Ustav je imao da garantuje "princip ravnopravnosti žena i ljudi", a posebnim zakonima da reguliše njihovo "izjednačenje".
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
