Programom Republikanske stranke predviđeno je bilo da u okviru ministarske odgovornosti ministrima sude i redovni sudovi za učinjena nedjela. Samo je narodno predstavništvo bilo ovlašćeno da objavi rat drugoj državi ili načini ma kakav međunarodni ugovor. U slučaju napada neprijatelja na državu upravna vlast mogla je objaviti mobilizaciju ljudstva, ali je istovremeno bila dužna da odmah sazove i Narodno predstavništvo kao najvišu vlast u zemlji ovlašćenu da izglasava ratne kredite.
Glavni odbor Republikanske stranke, na čijem se čelu nalazio Ljuba Stojanović, nije u svom programu usvojio njegovu ideju da jugoslovenska država bude predsjednička republika "amerikanskog tipa", već se opredijelio za tip parlamentarne republike sa obilježjima republikanskog uređenja Francuske i Švajcarske. Jugoslovenska republika trebalo je, načelno, da bude uređena na federativnoj osnovi, u kojoj su zajedničkim resorima imali da upravljaju ministri koji odgovaraju za svoj rad jednom narodnom predstavništvu za cijelu zemlju, a ne predsjedniku republike. Svjesni nedostataka parlamentarnog uređenja, republikanci su tragali za sistemom u kojem bi parlament bio svemoćan u odnosu na vladajuće faktore, a potpuno zavisan u odnosu na narod, koji bi ga kontrolisao kroz pravo zakonodavne inicijative i referenduma. Očigledno je bliži francuski sistem republike imao više uticaja na način uređenja najviše vlasti u Programu Republikanske stranke.
Što se tiče administrativnog uređenja države, republikanci su tražili njenu decentralizaciju, koja bi se ogledala u diobi države na samoupravne jedinice "počev od opštine pa zaključno sa oblastima (pokrajinama)". Granice oblasti mogla je da odredi ustavotvorna skupština vodeći računa o željama naroda, ali i činjenici da su one morale biti ekonomsko-geografske cjeline sposobne za autonoman život. Spoljni poslovi, vojska i mornarica, carine, monopoli, trgovinska politika, pošta, telegraf, glavne arterije suvozemnog i vodenog saobraćaja, pravosuđe i socijalno zakonodavstvo trebalo je da budu u nadležnosti centralne vlasti. Samoupravne jedinice mogle su da imaju svoja predstavništva izabrana od naroda, svoje uprave izabrane ili neposredno od naroda ili od dotičnog predstavništva, tako da su ovi organi samoupravnih vlasti mogli da postavljaju činovnike neophodne za funkcionisanje oblasti (pokrajina). Korjenitom reformom trebalo je izbor činovnika povjeriti stručnim tijelima, uvesti ispite za činovničke položaje, izjednačiti im plate, suzbiti njihove zloupotrebe, ali ih i obezbijediti od ministarske samovolje; istovremeno jednom takvom reformom moralo se osloboditi sudstvo uticaja političkih činilaca i ukinuti smrtna kazna. U oblasti prosvjete program je predviđao ostvarivanje opšteg besplatnog školovanja djece "oba pola, a da se siromašni đaci izdržavaju opštim sredstvima". Pored reforme osnovnih i srednjih škola i uvođenja većeg broja srednjih stručnih škola, podrazumijevalo se, u okviru iste reforme, i postupno odvajanje crkve od države i škole. Priznavana je potpuna "ravnopravnost svim vjeroispovijestima, kao i [potpuna] sloboda savjesti".
Republikanci su tražili veće učešće države u ekonomskom životu zemlje. U agrarnoj reformi trebalo je da se slijedi načelo "zemlja zemljoradniku", u radničkom zakonodavstvu načelo osmočasovnog dnevnog rada "sa dovoljnim nedjeljnim odmorom", organizovano osiguranje radnika u slučaju bolesti i povreda na poslu i "radničkih porodica u slučaju smrti radnikove". "Specijalnim zakonima otklanjati uzroke ekonomskih razlika pojedinih društvenih redova i ograničavati veliko privatno bogatstvo u svima oblicima".
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar