Stojadinović je, preko Postojne, Venecije i Bolonje, pristigao u Rim sa suprugom Augustom kasno uveče 5. decembra. U pratnji mu je bio i jugoslovenski poslanik u Rimu Boško Hristić, koji je predao svoja akreditivna pisma kralju Viktoru Emanuelu III samo nekih dvadesetak dana ranije. U delegaciji su bili i jugoslovenski novinari. Na stanici Termini Stojadinovića su dočekali Musolini i Ćano sa brojnim zvaničnicima. Pored razgovora sa "vođom fašizma" i Ćanom, tokom boravka u Rimu, koji je trajao tri dana, Stojadinovića je primio kralj, a nešto kasnije i tadašnji papa Pije XI. U italijanskoj prestonici odsjeo je u vili "Madam". Jugoslovenski premijer je tada posjetio vježbu fašističkih omladinskih organizacija sa Musolinijem u forumu koji je nosio ime domaćina, univerzitetski grad, vazduhoplovni centar "Gvidoniju", nove gradove Litoriju, Pontiniju, Sabaudiju i Apriliju, kao i izložbu u Muzeju starog Rima. U cjelokupnom programu angažovano je hiljade ljudi, a gost je obasipan pažnjom na svakom koraku.

Na putu do Milana pratili su ga Ćano i ministar propagande Alfijeri, koji je ranije održao prijem za delegaciju srpskih novinara. Stojadinović je tamo posjetio fabriku automobila "Alfa Romeo", fabriku guma "Pireli", fabriku aviona "Kaproni" i čuvenu milansku Skalu, gdje je sa suprugom pogledao Pučinijevu operu "Boemi". Tamo se sretao i razgovarao sa mnogima, od rukovodilaca do običnih radnika. U društvu Alfijerija tajno se sastao i sa jednom od vodećih ličnosti ustaškog pokreta Miletom Budakom. On je već ranije izrazio želju da se vrati u Jugoslaviju i govorio je da je spreman da pomogne Stojadinoviću da uspostavi normalne odnose između Beograda i Zagreba. Po svjedočenju policijskog činovnika Vladete Milićevića, sastanak je održan u blizini Milana u vili DʼEste kod jezera Komo. Dogovoreno je da se Budak vrati u zemlju i počne pregovore sa liderom HSS-a Mačekom. Teritoriju svog zapadnog susjeda Stojadinović je napustio 10. decembra. I prilikom odlaska ukazano mu je poštovanje time što ga je Musolini ispratio na stanici u Rimu, a Ćano u Milanu.

Razgovori između Musolinija i Stojadinovića predstavljaju centralni dio posjete i vođeni su 6. i 7. decembra u palati "Venecija" u Rimu. Prvi je trajao oko pedeset minuta, a drugi sat i po. Radilo se o prvom ličnom susretu dva premijera. Tokom boravka u Italiji nijesu potpisani nikakvi novi ugovori, već su dva predsjednika vlade razmijenila mišljenja o brojnim pitanjima vezanim za aktuelnu situaciju u Evropi i spoljnu politiku dviju država. U svojoj zdravici Musolini je Stojadinovića nazvao "vjernim i hrabrim" izvršiocem želje pokojnog kralja i onim koji je sproveo do kraja djelo Nikole Pašića, dok je jugoslovenski premijer izrazio divljenje velikom napretku Italije u svim pravcima pod Musolinijevom "mudrom i genijalnom upravom".

O toku i temama razgovora postoje dva zapisa koje su ostavili direktni učesnici. Radi se o zvaničnoj bilješci italijanskog ministarstva spoljnih poslova i zapisu samog Stojadinovića u njegovim memoarima. Prva je zavedena nekoliko dana kasnije, 11. decembra, a navodi se da ju je redigovao lično Ćano, koji je prisustvovao sastanku, dok je druga nastala nakon Drugog svjetskog rata, u Argentini, kada je Stojadinović pisao svoje memoare. Dva zapisa se u generalnim crtama slažu o onome o čemu se govorilo, ali se neke izjave oba učesnika razlikuju; negdje su u pitanju samo nijanse, a negdje veoma bitne razlike.

Djelimičnu nesaglasnost nalazimo odmah na početku kada Stojadinović prenosi poruku kneza Pavla u kojoj kaže da se u budućnosti "u bilo kojoj političkoj situaciji, Jugoslavija nikada neće naći u taboru protiv Italije". U zapisu jugoslovenskog premijera ta rečenica je formulisana mnogo blaže: da će Jugoslavija voditi takvu politiku da ni u kom slučaju ne dođe u sukob sa svojim susjedom s druge strane Jadranskog mora. U italijanskoj verziji izjava je nedvosmislena, dok se Stojadinovićeva bilješka može tumačiti tako da će Jugoslavija dati sve od sebe da se ne nađe nasuprot Italije u budućim događajima.

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)