Već u martu 1938, nakon Anšlusa, zabrinuti Ćano je poslaniku Bošku Hristiću rekao da bi želio da vidi jugoslovenskog premijera u Veneciji. Tokom aprila, Stojadinović je u pismu Hristiću poručio da namjerava da posjeti Bijenale u Veneciji u junu pa bi istom prilikom želio da se vidi i sa Ćanom. Naglasio je da bi put imao "sasvim privatan karakter i koliko je moguće bio bi inkognito". Brinule su ga reakcije na sastanak prije svega velikih sila Velike Britanije, Francuske i Njemačke. Ćano je telegrafski saopštio: "Da, polovina juna, Venecija".

U svojim memoarima Stojadinović je zapisao da je na njegovom dolasku u Veneciju insistirao grof Ćano. Kao što smo vidjeli, u najmanju ruku bila je obostrana želja, ali je djelovalo da je za nju daleko više zainteresovan jugoslovenski predsjednik vlade. On je u Italiju pošao sa suprugom Augustom. Na svom proputovanju Stojadinović je svratio do Trsta, gdje su ga dočekali jugoslovenski poslanik u Rimu Hristić i generalni konzul u Trstu Vukašin Životić. Ipak, da posjeta nije samo privatnog karaktera, ukazivala je već i činjenica da ih je na željezničkoj stanici u Veneciji dočekao Ćano. Svi su zajedno odsjeli u Grand hotelu.

Posjeta Bijenalu uslijedila je 17. juna. Ministri i gospođa Stojadinović su se pojavili oko 11 časova, obojica u bijelim svečanim odijelima. Prvo su posjetili italijanski paviljon: salu sa freskama, izložbu posvećenu 19. vijeku i salu italijanskih umjetnika, da bi nakon toga došli do jugoslovenskog. U jugoslovenskom paviljonu ministri su se zadržali izvjesno vrijeme, pa su tek oko pola dva napustili zdanje i otišli čamcem na Lido, gdje su ručali u hotelu "Ekscelzior". Posebnu pažnju jugoslovenskoj umjetnosti grof Ćano je iskazao time što je otkupio rad Tome Rosandića "Autoportret" za galeriju slika u Firenci.

Narednog dana, 18. juna, održan je još jedan zajednički ručak dvojice ministara, poslije kojeg je Stojadinović otputovao za sjevernu Italiju. Ćano je otišao u pravcu Rima da bi, kako navodi italijanska štampa, "odmah referisao Dučeu" o razgovorima sa Stojadinovićem. U nastavku boravka u Italiji jugoslovenski premijer je sa suprugom posjetio jezero Komo, gdje mu je društvo pravio lično ministar propagande Edoardo Alfijeri. Stojadinović je svratio u grad Bolcano u Južnom Tirolu i razgledao putnu mrežu u Visokim Dolomitima. Tokom 22. juna predsjednik vlade sa suprugom se vratio na teritoriju Jugoslavije.

O temama, toku i ozbiljnosti razgovora u Veneciji govori nam službena bilješka italijanskog ministarstva spoljnih poslova koju je sastavio lično Ćano. Već prva rečenica izvještaja jasno i nedvosmisleno ukazuje na pravi karakter posjete i potpuno demantuje zvaničnu verziju. U bilješci se navodi: "Predsjednik vlade Stojadinović je rekao da je glavni cilj njegovog putovanja u Italiju da pregledom opšte situacije upozna detaljno našu politiku, da nas obavijesti o svojim namjerama i da apsolutno sinhronizuje svoju međunarodnu djelatnost sa našom". Na sastanku je razmatrano više tema: 1) situacija oko Čehoslovačke; 2) odnosi sa Njemačkom; 3) odnosi sa Velikom Britanijom; 4) odnosi sa Francuskom i 5) pitanje Albanije. Jugoslovenski premijer je istakao da je pitanje Čehoslovačke za njega u tom trenutku najvažnije pitanje. Rekao je da ni u kom slučaju ne namjerava da uvuče svoju zemlju u konflikt sa Njemačkom da bi pokušao spasiti "vještačku i neprijateljsku Čehoslovačku". Da bi se formalno izvukao od odgovornosti, on je u razgovorima od Italije tražio da utiče na Mađarsku da ne bude inicijator budućeg napada na Čehoslovačku, jer bi u tom slučaju Jugoslavija bila prinuđena da reaguje po ugovoru o savezništvu Male antante. Ukoliko bi se desilo da se Mađarska okoristi o krizu koju bi izazvala Njemačka, "onda će Jugoslavija ostati sasvim ravnodušna u pogledu sudbine Čehoslovačke". Ćano ga je uvjeravao da Mađarska nema nikakvu namjeru da izazove konflikt sa Pragom. Događaji s jeseni iste godine potpuno su potvrdili drugi scenario, tj. Njemačka je prva napala Čehoslovačku, a reakcija jugoslovenske vlade bila je onakva kakvu je Stojadinović predvidio, što mu je u nekim krugovima donijelo nadimak "grobar Male antante".

Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ

(Nastaviće se)