Zatim su se opet otvorila vrata i kao iz topa na mene je krenuo jedan podoficir i upitao me je na slovenskom koliko je sati. Srećom, ja ovo pitanje nisam razumio i obratio sam se na italijanskom jeziku mome prevodiocu, da bih saznao šta ovaj čovjek želi od mene. Da sam dozvolio da me iznenadi, i da sam u svojoj zbunjenosti izvukao sat, bio bih sproveden i ne bih skoro izašao iz zatvora iz Lastve, jer bi tada imali dokaz da ja razumijem crnogorski, bez obzira što sam tvrdio suprotno. Ali i ovo neprijatno veče je prošlo i sledećeg jutra krenuo sam iz sve snage prema Budvi i odatle prema Kotoru.
Put je najvećim dijelom izuzetno lijep, svuda se pruža predivan pogled na različite morske zalive i na veoma romantične ruševine kula. Iznad svega predivan je pogled na manastir Sveti Stefan, koji se nalazi na jednom ostrvu, koje je povezano sa kopnom i koji je opasan ogromnim zidinama iz venecijanskog doba. Uostalom, i Budva, koja nije ništa posebno, ima sličan položaj. Nakon dužeg razmišljanja odustao sam od žalbe namjesništvu zbog načina na koji su me tretirali u Lastvi, pošto je potrebno previše vremena ako hoćete da se petljate sa austrijskim vlastima, a sa druge strane, žandarmi imaju očigledno posebne propise i ispunjavaju samo svoju obavezu. A to što nisu u stanju da naprave razliku između bezazlenih turista i političkih avanturista sa nepogrešivim instinktom, kao što to čine engleski bezbjednosni organi, to je više krivica vladajućeg sistema nego njihova. Tako eksponirano mjesto, kao što je utvrđenje Lastva, zahtijeva inteligentne ljude i vlasti bi trebalo da povedu računa o tome.
U svakom slučaju, kad saberem moje utiske o južnoj Dalamciji, mogao bih reći da je priroda predivna, ali uslovi u zemlji još nisu sazreli za dolazak stranaca, niti će biti sve dok su u zemlji mjerodavni samo vojni stavovi, i dok se svi koji ne nose uniforme posmatraju sa uvredljivim nepovjerenjem.
Teško je privesti kraju kratki i površni opis Dalamcije, a da se makar sa nekoliko riječi ne sjetimo susjedne Crne Gore, jer su ove dvije zemlje prirodno najtješnje povezane, a njihove sudbine se međusobno prepliću. Kada se putem prepunim serpentina penjete od Kotora prema unutrašnjosti Crne Gore, prema vrhu Lovćena, o kome se ispredaju priče, a ispred sebe imate razuđenu Boku sa njenim uvalama, stjenovitim planinama i naseljima iza sebe, nakon što savladate jedan pojas, naći ćete se u Njegušima, prvom crnogorskom naselju i sjedištu vladajuće dinastije. Obično se ovdje pravi pauza u jednoj običnoj kafani, da bi se konji napojili, da biste i vi nešto pojeli. Tada se kafana obično ispuni lokalnim dokonim Crnogorcima, koji novajliju posmatraju radoznalo, ali su pri tome ipak, učtivi i pokazuju izvjesno viteško držanje. Što se zagledanja tiče, i mi smo im žestoko uzvraćali, jer ove visoke vojničke prilike u očima stranca bude divljenje. [...]
Vjekovne krvave borbe za slobodu i izrazito gruba planinska klima i nagli klimatski prelazi, stvorili su ovdje jednu potpuno raskošnu ljudsku rasu. Sve što je slabo moralo je biti uništeno, a samo najjači su opstajali. Malo je muškaraca koji su visoki ispod 6 stopa, a uz to je građa njihovog tijela, u kome su sjedinjeni snaga i hrabrost, i to na veoma srećan način, skladna, njihova tijela su dobro oblikovana, a sve to upotpunjuju plemenite sjajne oči koje osvježavaju lice.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
NASTAVIĆE SE)
