Jugoslovenska vlada naročito je bila zainteresovana za četiri pitanja: pakt, problem Albanije, pitanje ustaša i pitanje jugoslovenske manjine u Italiji. Stojadinović je podvukao da ne smije doći do istovremenih ustupaka u svim tačkama, odnosno ustupci u jednoj moraju biti vezani za kontra ustupke u drugim tačkama. Pokazalo se da je italijanska strana bila najtvrđa po pitanju Albanije, dok je u drugim tačkama popuštala. Pregovori su počeli 11. januara kada je Subotić započeo razgovore u Rimu, prvo sa Ćanom a kasnije sa imenovanim italijanskim predstavnicima. Subotićeva taktika bila je da pusti sagovornike da idu sa svojim predlozima a da on može da dâ odgovor nakon konsultacija sa Beogradom. Takođe je išao za idejom da se ne treba vezati pretjerano sporazumom a opet probati da se dobije najviše moguće po pitanju ustaša i stvarne nezavisnosti za Albaniju. U pauzama pregovora Subotić se konsultovao sa Stojadinovićem, dok su obojica razmjenjivali mišljenje sa Britancima, ministrom Idnom i poslanikom Kembelom. Britansko poslanstvo u Beogradu je kasnije sa ponosom podvuklo da takav stav jugoslovenska vlada nije iskazala ni prema kome, pa čak ni prema svojim saveznicima, sve dok pregovori nijesu došli u završnu fazu.

Subotić je javljao iz Rima da je italijanskom ministru bilo stalo da izazove senzaciju, da dođe avionom u Beograd, potpiše ugovore i odnese ih avionom nazad u Rim na ratifikaciju, ne bi li tako "zbunio cio svijet". Na kraju, pitanja koja nijesu bila riješena do planiranog potpisivanja odložena su. Italijanima je bilo važno da skrenu pažnju sa trenutnog neuspjeha u Španiji a jugoslovenskoj vladi se žurilo zbog dogovorenog sastanka Savjeta Male antante početkom aprila u Beogradu. Stojadinović je u više navrata pomenuo da želi da pred saveznike iz Čehoslovačke i Rumunije iznese završen dogovor.

Ćano je ipak došao vozom, u pratnji pregovarača Butija i Vitetija, svog sekretara ministarstva Anfuza, kao i Dučića. Prije polaska sumarno je obavijestio poslanike u Beču i Budimpešti o sadržaju sporazuma. Na kraju je dodao da bi italijanska vlada gledala sa zadovoljstvom da tim putem u odnosima sa Jugoslavijom krenu i Austrija i Mađarska. Naravno, informisan je i ambasador u Berlinu, ali i italijanski predstavnici u Grčkoj i Turskoj. Sporazum je potpisan 25. marta 1937. u Beogradu a potpisnici su bili ministri spoljnih poslova Stojadinović i Ćano. Dva dana kasnije izvršena je i ratifikacija.

Zaključak je većine, kako savremenika tako i istoričara, da je jugoslovenska strana ovim ugovorima, barem na papiru, dobila više. Ovo se prije svega odnosi na garantovanje teritorijalnog integriteta, pitanje ustaša, kao i na pitanje nacionalnih manjina. I privrednim sporazumom Italija se obavezala da će ne samo uvoziti više jugoslovenskih proizvoda već da će Jugoslaviji dati status najpovlašćenije nacije u svim trgovinskim odnosima. Jedino pitanje gdje je Italija dobila više jeste priznanje njenih pozicija u Albaniji. Jedan više simbolični dobitak bio je pominjanje u ugovorima italijanskog kralja kao cara Etiopije. U suštini, jugoslovenska strana i dalje formalno nije priznavala carstvo čekajući odluku Društva naroda.

Treba konstatovati da značaj sporazuma za Italiju nije bio u njegovim konkretnim odredbama, već u njenim planovima za budućnost. S jedne strane, postojala je namjera privlačenja Jugoslavije, što bi kasnije možda prouzrokovalo njeno prilaženje osovini Rim–Berlin, i razbijanje, ili bar labavljenje, njenih postojećih saveza. Ne manje bitan razlog, ako ne i važniji, bila je borba za uticaj unutar same Osovine. Strah od njemačkog prodora u Jugoslaviju, naročito poslije uspješne ekonomske penetracije, bio je za italijansku stranu veoma bitan pokretački faktor. Ćano je naglasio kako je Njemačka ne samo opasan protivnik već i težak prijatelj svojim prijateljima. Poručio je da će italijanska 42 miliona i jugoslovenskih 15 više značiti zajedno nego odvojeno i da će se položaj obje zemlje tada popraviti prema Njemačkoj. U zaključku je podvukao da ne misli da se Italija i Jugoslavija moraju okrenuti protiv Njemačke, ali da zajedno moraju organizovati svoju saradnju sa njom.

Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ

(Kraj)