Knjiga srpskog istoričara dr Aleksandra Lukića "Jugoslovenska republikanska stranka u političkom životu Kraljevine Jugoslavije (1920–1941)", kao što joj sam naslov govori, bavi se istorijatom te stranke, njenim osnivanjem, razvojem i svim onim što ju je pratilo na tom putu. Ali svojim iscrpnim istraživanjem, kako primjećuje jedan od tri njena recenzenta, prof. dr Mira Radojević, njen autor je pokazao i da je republikanizam u Srbiji "daleko starijeg datuma od osnivanja stranke koja ga je kao ključno programsko načelo istakla već u svom imenu". Po njenim riječima, Lukić je otvorio i važno pitanje postojanja srpske građanske ljevice, koja se tokom nekoliko decenija uporno i principijelno zalagala za parlamentarnu demokratiju i socijalno pravedno društvo.
Knjigu "Jugoslovenska republikanska stranka u političkom životu Kraljevine Jugoslavije (1920–1941)" objavio je 2020. godine Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda, na kome je Lukić zaposlen kao viši naučni saradnik. Ranije smo na ovom mjestu, iz ove knjige, prenijeli neke njene djelove koji su nam se učinili najzanimljivijim, a ovog puta, uz odobrenje autora i izdavača, naše čitaoce ćemo upoznati sa isto tako zanimljivim djelovima poglavlja "Daleko je i od kupe do usta – politička praksa i teorija srpskih republikanavca 1920–1925".
Dr Aleksandar Lukić rođen je 2. 12. 1985. u Beogradu. Osnovnu školu pohađao je u Kalanjevcima, Kozelju i Ljigu, a gimnaziju u Ljigu. Diplomirao je na Katedri za istoriju Jugoslavije februara 2009. godine, a na istoj katedri je 2010. godine odbranio master rad "Osnivanje Jugoslovenske republikanske stranke 1920. godine". Doktorirao je 2018. Radi u Institutu za noviju istoriju Srbije u Beogradu od 2011. godine. U koautorstvu sa Miroslavom Mirom Kojić objavio je monografiju "Učešće 1.300 đaka kaplara u Kolubarskoj bici" (Ljig, 2014).
***
Opredjeljivanje za monarhiju većine samostalskih prvaka je ozbiljno poremetilo planove Ljubomira Stojanovića i Jaše Prodanovića, ali nije obeshrabrilo niti zaustavilo njihovo republikansko djelovanje. Oni su ispoljili ogromnu radnu energiju i velike organizacione sposobnosti u radu na osnivanju stranke i njenom učvršćivanju u političkom životu KSHS. Poslije osnivanja stranke, na sastanku Glavnog odbora odlučeno je da se, u cilju propagande republikanskih ideja i načela, "krene u narod", u prvom redu među onaj na prostorima bivših kraljevina Srbije i Crne Gore. Ozbiljniju akciju republikanaca "na terenu" u cilju pridobijanja pristalica diktirali su i predstojeći opštinski izbori u avgustu i izbori za konstituantu u novembru 1920. godine.
Povodom izvjesnog raspisivanja lokalnih i izbora za ustavotvornu skupštinu, srpski republikanci su se izjasnili za neposredno i tajno glasanje. Tražili su i da se glasovi dati jednoj listi ne računaju kao glasovi za sasvim drugu. Odnosno, stav republikanaca je bio da nije trebalo slijediti odredbu izbornog zakona Kraljevine Srbije po kojoj su glasovi liste koja nije dostigla količnik pripadali listi koja je dobila najveći broj glasova. Broj glasova liste ispod količnika trebalo je smatrati kao ostatak. Iznad svega su insistirali na tome da se narodu dopusti da slobodno izrazi svoju volju na izborima, tj. da se garantuje "potpuna sloboda izbora i spriječi svako ‘savjetovanje‘ birača od strane državnih vlasti, kupovanje savjesti i nepošteno uticanje na savjest narodnu". Istovremeno su činjeni pokušaji da se dođe u bliži dodir sa hrvatskim republikancima u cilju zajedničkog nastupanja prema monarhiji.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
