Propisi o obaveznom otkupu donijeti su odmah poslije rata, počevši od Uredbe o otkupu žita i stoke za potrebe ishrane vojske i oskudnog stanovništva Srbije, donijete 11. maja 1945. godine, kojom se prvi put pravno reguliše prinudni otkup. Otkupljivao se široki spektar poljoprivrednih proizvoda, počev od žitarica preko stoke, povrća, stočne hrane, živine itd., a kriterijumi za utvrđivanje veličine obaveze mijenjani su se iz godine u godinu. Politika prinudnog otkupa trajala je ukupno sedam godina, sve do 1952. godine, kada je ukinuta. Svake godine pravljeni su posebni planovi otkupa, koji nijesu odgovarali realnoj slici poljoprivredne situacije u zemlji. Na nivou FNRJ pravljeni su planovi za svaku kalendarsku godinu, koji su predviđali obaveze svake republike posebno i propisivali koliku količinu artikala i koje vrste robe da otkupi. [...]

Agrarna reforma sprovedena poslije rata, kao i kolonizacija, dovela je do pomjeranja stanovništva i usitnjavanja velikih posjeda, koji sada više nijesu mogli da donesu značajnije tržišne viškove i ispunjavaju sve veće i veće otkupne planove države. Vojvodina je pri tome smatrana najbogatijom oblašću po pitanju obradivih površina i žitarica, te su se od nje očekivali najveći prinosi.

O pitanju otkupa diskutovano je često na sjednicama u najvišim državnim organima, zbog problema u ispunjavanju zadatih normi. Nezadovoljan politikom srpskog rukovodstva, Josip Broz je na sjednici Politbiroa od 4. marta 1947. godine kritikovao CK KP Srbije, posebno sekretara Blagoja Neškovića, a zatim i članove Milentija Popovića, Jovana Veselinova i Petra Stambolića, optužujući ih za sektaštvo i oportunizam, svojevoljno smanjivanje otkupnih količina, nepoštovanje odluke CK, otpor prema liniji Partije, izazivanje problema u snabdijevanju i nesnalaženje na suzbijanju seljačkog otpora u Vojvodini. Sjednici su, pored Josipa Broza i srpskog rukovodstva, prisustvovali Edvard Kardelj, Aleksandar Ranković i Milovan Đilas. Najprije je Broz iznio svoju kritiku upućenu CK KP Srbije, posebno Blagoju Neškoviću. Edvard Kardelj se složio sa Josipom Brozom i kritikovao u prvom redu stav Blagoja Neškovića kao neodređen i kolebljiv, a zatim i odnos kompletnog rukovodstva CK KPS. Edvard Kardelj je Neškoviću najviše zamjerio što se usudio da na sastanku predsjednika republičkih vlada sa saveznim ministrom privrede Borisom Kidričem kaže da savezni plan industrijalizacije "nije naš, jer ga [mi] nijesmo pravili", niti je Srbija o njemu uopšte konsultovana. Aleksandar Ranković je potom uzeo riječ i složio se sa izrečenim kritikama. Blagoje Nešković je bio iznenađen ovakvim napadom na sebe od strane Josipa Broza i svojih partijskih saboraca i nije smatrao da vodi neku pogrešnu politiku. Petar Stambolić, Jovan Veselinov i Milentije Popović su prihvatili kritike na sastanku izrečene na račun CK KPS. Blagoje Nešković se odlučno branio od optužbi, ali i sa puno emocija, kao što je zabilježio Milovan Đilas. Sjednica je pokazala da srpsko rukovodstvo nije bilo kompaktno u odbrani svojih stavova.[..]

       Oštra kritika kojoj je Blagoje Nešković bio izložen na ovom sastanku, kao i cio srpski kadar, može se uzeti kao početak politike Josipa Broza sa ciljem slabljenja Srbije i to baš putem kritike i odstranjivanja najsposobnijih kadrova sa političke scene, prvo Blagoja Neškovića, a potom i Aleksandra Rankovića. To je samo jedno od mogućih tumačenja, ali ono što je sigurno, jeste da je kritika u Politbirou za posljedicu imala dodatno pooštravanje mjera prema "kulacima", ali i prema nižem partijskom kadru. Nastojeći da se dokaže kao "dobar komunista", svjestan težine optužbi da odstupa od linije Partije, Blagoje Nešković je pojačao pritisak da bi se zadate norme ostvarile. Vojvodina je bila izložena najvećem pritisku, a Nešković je surovo kritikovao tamošnje rukovodstvo zbog neispunjenja planova otkupa. U istoriografiji je ostao upamćen kao nosilac brutalne kampanje otkupa sprovedene u Srbiji, koji je govorio kako će uskoro "svi biti u apsu" zbog neispunjavanja svojih obaveza. Ipak, time nije uspio da popravi odnos sa Josipom Brozom, a kritika prilikom otkupa bila je uvod u proces udaljavanja Blagoja Neškovića iz političkog života.

Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ

(Nastaviće se)