Najraniji pomen ustaškog imena nalazimo u naslovu "Vijesnika hrvatskih revolucionaraca" maja 1930, koji se upravo zove "Ustaša". Letimičan pogled na faksimil ovog dokumenta pokazuje da je riječ o revolucionarnoj organizaciji, koja koristi i neobičnu vojnu terminologiju (ustaški logor, ustaška vojna). Tokom kasnijeg postojanja Nezavisne Države Hrvatske navodilo se da je dan poslije proglašenja "diktature" započelo stvaranje ustaške organizacije, sačinjavanjem "Ustaškog ustava" već 7. januara 1929. Taj datum je čak veoma svečano obilježen januara 1944: tada je proslavljena "15. godišnjica podpisa i objave ustava Hrvatskog ustaškog oslob. pokreta 7. siječnja 1929". Kako Mario Jareb, međutim, ističe analizirajući postojeće izvore i sjećanja, do polovine 1930. "ustaško se ime nigdje ne susreće kao ime organizacije ili pokreta". Već od 1931, za ustaško ime se čuje i u emigraciji i u Hrvatskoj. U ovoj fazi možemo smatrati da termin ustaški-ustaška jeste sinonim za nacionalnu revolucionarnu organizaciju. Tako je nešto kasnije i definisano – da je ustaša u stvari "revolucionarni borac". Simbolika ustaške organizacije, goruća bomba u slovu U, takođe je sugerisala revolucionarnu aktivnost.
Prema posrednim podacima može se zaključiti da već od 1930. postoje nekakva pravila ustaške organizacije. Ova pravila i programsko-organizacijske postavke razrađeni su nešto kasnije, tako da se u ljeto 1932. pojavljuje "Ustav, Ustaše, hrvatske revolucionarne organizacije". Ovaj ustav je, očigledno u skladu sa potrebom ukazivanja na početak akcije odmah poslije uvođenja kraljeve diktature, bio antidatiran sa 7. januarom 1929. Kao autori su navedeni "ustaše utemeljitelji u Zagrebu". Ipak, sasvim je moguće da je dio aktivnosti ili ustrojstva organizacije već bio definisan u periodu 1930 –1932. godine.
Prva tačka ovog ustava formuliše jasan cilj organizacije. "Ustaša, hrvatska revolucionarna organizacija, imade zadaću da oružanim ustankom (revolucijom) oslobodi ispod tudjinskog jarma Hrvatsku, da ona postane potpuno samostalna i nezavisna država na cijelom svome narodnom i povjesnom području."
Ovaj ustav, bez sumnje, svjedoči o tome da je ustaška organizacija imala osim revolucionarnog karaktera i djelove vojnog ustrojstva. To se vidi iz drugog dijela "sastav organizacije". U šest tačaka predstavlja se ustrojstvo organizacije, koje je po svojim osnovama ostalo aktuelno i u vremenu postojanja Nezavisne Države Hrvatske, 1941–1945. godine.
Tako je "Ustaša", kao organizacija, bila predviđena da se sastoji od: tabora, logora, stožera i Glavnog ustaškog stana. Tabor je definisan kao "ustaška organizacija na području jedne upravne općine", logor kao "skup sviju tabora na području jednog upravnog kotara", stožer kao "skup sviju logora na području jedne županije". Cjelokupna ustaška organizacija "usredotočena je u Glavnom ustaškom stanu, koji upravlja svim poslovima, koji se odnose na cjelokupnu organizaciju i revolucionarni rad" (tač. 3). Na čelu djelova ovako ustrojene organizacije stoje tabornici, logornici, stožernici "a na čelu glavnog ustaškog stana Poglavnik". Ove funkcionere imenuje i razrješava "po odredbi poglavnika glavni ustaški stan", a poglavnika biraju "ustaše utemeljitelji, odnosno po ispražnjenju glavni ustaški stan" (tač. 4).
Treba uočiti da je organizacija postavljena tako da nije vezana za emigraciju već da bude implementirana unutar Hrvatske. Takođe, da po formi i teritorijalnom ustrojstvu može biti i ilegalna i legalna. Odnosno, da može da se primijeni na organizaciju i u postojećoj Kraljevini, to jest u budućoj hrvatskoj državi. Upravo kako je i primijenjena od sredine aprila 1941.
Daljim tačkama definisano je da se Glavni ustaški stan sastoji od poglavnih pobočnika, koje imenuje i rješava dužnosti poglavnik, a imade ih najviše dvanaest (tač. 5).
PRIREDIO: MILADIN VELJKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
