Prvog januara 1984. godine ušao je u osamdesetu godišnjicu rođenja. "Politika" je u subotnjem kulturnom dodatku velikim tekstom skrenula pažnju kulturne javnosti da je riječ o rođendanu "izuzetnog znalca i ličnosti srpske kulture". Osamdesetogodišnjicu Leskovčevog života organizovala je i Matica srpska.

Savremenici kažu da se te godine savim povukao i Maticu srpsku obavijestio da ga više ne pozivaju ni na kakve skupove ni poslove. Izlazio bi u neposrednu blizinu svoga prizemnog stana u Ulici Sonje Marinković, u kafanu "Lovac", "Kod Mice-lovice", kako se govorilo u tom kraju. Tu se lijepo jelo i jeftino. Ali on je bio umjeren i u jelu i u piću – volio je supu, sos, parče mesa, suvu pitu, čašu crnog vina. I nikad ne bi pojeo sve do kraja. Žalio bi se među najbližim prijateljima, najčešće pred Boškom Petrovićem, što mu nije pošlo za rukom da na fakultet za predavača dovede Mihiza za savremenu srpsku književnost.

Kao da predosjeća kraj - sasvim se povukao, izbjegava susrete i rijetko kad izlazi. Više ne ide u kineski restoran u Dunavskoj ulici, gdje je volio da proba jela Dalekog istoka. Aleksandar Tišma u svojim sjećanjima zabilježio je: "Kada sam ga sreo posljednji put na ulici, šest ili sedam dana pred smrt, krepkog i radoznalog, govorio mi je o knjizi koju je pročitao. Bio je složen čovjek od obaveza ali i zadovoljstva, od zanata ali i od strasti...ali i povučenosti – zagonetan čovjek..."

U Novom Sadu 20. decembra 1990. godine Milan Đoković uručio mu je Nagradu za umetnost Vukove zadužbine iz Beograda – Leskovac je održao kratku besjedu: "Radujem se ovom priznanju i stoga što ono skreće pažnju na jednu u davna vremena pogrešno procijenjenu književnu osudu, a sada je omogućeno da se cio taj nemili slučaj oko Laze Kostića temeljno razgleda i svestrano i tačnije ocijeni... Hvala Vukovoj zadužbini koja je zapazila ovaj pothvat i njegov smisao." A pothvat za koji je nagrađen je objavljivanje dva kola Sabranih djela Laze Kostića, dok je treće kolo u pripremi. U taj Matičin poduhvat Leskovac je, takoreći, uložio cio život... O Leskovcu kao naučniku i književniku govorio je Božidar Kovaček, sa ljubavlju i poštovanjem, kao njegov nekadašnji student, potom asistent i bliski saradnik. Kovaček mu je do kraja života bio odan – bio je svjedok Leskovčeve posvećenosti Lazi Kostiću, njegovom djelu i naročito spremanju štampanja prepiske, smatrajući da su mu "pisma gotovo uvijek u dosluhu s ličnim doživljavanjem događanja u kojim nastaju..."

Leskovac i Aleksandar Tišma

-FOTO: IZ KNJIGE R. POPOVIĆA ""VELIKI GOSPODIN MLADEN LESKOVAC - NJIM SAMIM"

Iznenada, 23. decembra 1990. godine, u rano jutro, u 86. godini preminuo je Mladen Leskovac – uz uzglavlje ostala je nepročitana knjiga. Tog jutra ustao je u domu kćerke i zeta, Radnička ulica broj 31, na trećem spratu, obavio toaletu, ušao u svoju sobu i bez ropca zauvijek zaspao. "Ima gradova, ima krajeva, ima država u kojima postoji poneki čovjek koji može da posluži kao mjerilo – Novi Sad je imao jednog takvog čovjeka i to je bio Mladen Leskovac..." (Aleksandar Tišma). "Mladen Leskovac je bio nevjerovatno povučen čovjek, i – skroman čovjek..." (Boško Petrović). "To je veliki gubitak za srpsku kulturu, pošto je to čovjek vrlo uman, koji je, na svoju i našu sreću, do poznih godina zadržao snagu svoga duha, izuzetnu lucidnost, sposobnost da o svemu govori razborito, zanimljivo i kompetentno..." (Milka Ivić).

Na komemoraciji u Matici srpskoj od Leskovca su se oprostili Živan Milisavac, Božidar Kovaček, Milan Tripković i Boško Petrović. Sahranjen je 27. decembra, takoreći uoči svog rođendana, na Novom groblju u Novom Sadu. Od njega su se oprostili u ime Filozofskog fakulteta profesor Maja Kleut, a kod samog groblja njegov bliski prijatelj akademik Nikša Stipčević; "Bistru njegovu svijest tijelo je izdalo – rekao je Stipčević – a svijest mu je bila vazda mlada, ljubopitljiva, jednako kao i sebi i drugima okrenuta, umio je do kraja i da voli i da mrzi s mladalačkom strašću, kao i da prašta zlodjela s dječačkim nehajem.

Mladen Leskovac je bio, i ostao, Veliki Gospodin svekolike srpske duhovne Zemlje..." Sahranjen je u 14 časova i 15 minuta po srpskom pravoslavnom obredu.

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(KRAJ)