Drugi svjetski rat se, najzad, završio. Nova vlast, predvođena Komunističkom partijom, silovito je krenula u obnovu porušene zemlje – oni koji nijesu sarađivali sa okupatorskom vlašću su primljeni u državnu službu, pa je tako Mladen Leskovac najprije radio u Mjesnom narodno-oslobodilačkom odboru u Novom Sadu – između ostalog, predavao je na tečaju za ratom ometene učenike.

Isidora mu piše u aprilu 1945. godine da pozdravi druga Vasu Stajića i njegovu drugaricu: "...Proljeće nam sad malo maskira porušeni Beograd... Moja najmilija ulica, Miloša velikog, nema dobru kuću... Dovršavam "Vladiku Rada" i teško će mi biti rastati se od njega... Ostajte dobro u znaku proljeća i obnove, i gledajte da dođete do Beograda..."

Leskovac je već prešao na rad u Maticu srpsku, rukovodi Bibliotekom. Jedan je od inicijatora da se pripremi brošura "O Matici srpskoj danas", naglasak je na posljednjoj riječi – danas! Napisao je predgovor u kome kaže da saradnici u ovoj knjižici "predlože reforme i iscrpe sve predloge u vezi Matičina rada u budućnosti". On kaže da ima mnogo matica pa i matica za kojima glavu ne biste okrenuli. Pežorativno je pominjao "dremež u sokaku".

Isidora je bila ushićena kada je dobila brošuru: "Gospode Bože! Milo mi je što će ta knjiga ući u naše literarne stokove i poezije i mislenosti..." Pita Leskovca ima li izgleda da svoju knjigu o Vladici Radu (Njegošu) objavi u Novom Sadu – "rukopis je", veli, "poveliki". Interesuje se za eventualni avans, potreban joj je novac za život, mada ona prezire novac! Ali, sa entuzijazmom misli o Matici – da u njoj "sve vri od rada".

Veljko Petrović Leskovcu piše iz Beograda da ga neki ljudi obeshrabruju da "nešto radi za Maticu", jer je to "petljanje uzalud", pošto se priprema zakon o agrarnoj reformi. Veljko mu se žali na probleme u životu: supruga Mara mu je bolesna, a u Muzeju (narodnom), u kome je upravnik, "ima smetnji": "Sve bih bacio dođavola pa prešao, ili k Vama, u stari kraj, ili, još danas, Lazi Kostiću u komšiluk, na somborsko groblje".

Trećeg septembra 1945. godine Leskovac je i zvanično postavljen za upravnika Biblioteke Matice srpske (na tom položaju će, po sopstvenom kazivanju, i ostati devet godina i dva mjeseca, i u tom periodu će se fond njenih knjiga bezmalo učetvorostručiti). Nova vlast je prihvatila njegov predlog da se iz Budimpešte u Novi Sad, u Maticu, preseli znamenita biblioteka Save Tekelije, dragocjena riznica ne samo stare srpske knjige koju je ovaj veliki knjigoljubac ostavio svome narodu.

Godine 1946. Leskovac sa neskrivenim entuzijazmom učestvuje ne samo u književnom već i kulturnom i javnom životu koji organizuje nova vlast. Pozivaju ga sa raznih strana da drži predavanja, da učestvuje u razgovoru u varošima, varošicama, pa i selima, ne samo u Vojvodini. I on se odaziva na te pozive, još ga nova vlast drži na mjestu bibliotekara Matice srpske (ne upravnika Biblioteke). Tako će držati predavanje o tužnoj sudbini darovitog pjesnika Nenada Mitrova, sa kojim je drugovao od prvog susreta u proljeće 1920. godine. Po Leskovcu, bio je to "neki čudan čovječuljak... svirepo ružan, grozno izobličena tijela i lika..." Ovaj novosadski pjesnik, kome je građansko ime bilo jevrejsko – Alfred Rozencvajg, prijatelj Leskovčev i Žarka Vasiljevića, stradao je jula 1941. godine u raciji Hortijevih zlikovaca. A Leskovac mu se odužio majstorskim portretom, kao čovjeka i pisca.

Desanka Maksimović, Milan Bogdanović, Velibor Gligorić, Božidar Kovačević i Čedomir Minderović obavještavaju ga da namjeravaju da pokrenu časopis koji će se zvati "Srpska književnost". Biće to, kažu mu, "književna radionica i mladih i starih", a na kraju časopis će se pojaviti pod nazivom "Naša književnost". Javlja mu se često Veljko Petrović, koji ga iz milošte zove Mlađenka. Veljko mu se pri svakom susretu žali da ga poslije Skerlića maltene svi prećutkuju. Jednom prilikom mu je, kaže, Slobodan Jovanović pred rat rekao da on "ima usmenu kritiku ozbiljnih ljudi veoma povoljnu, ali javnu književnu jok! Kao da sam koketa o kojoj se samo na uho govori i s kojim se samo po mraku šeta".

PRIREDIO:

MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)