Priča "Od podstanara na Vorosovu do konzula u San Francisku", u daljem svom toku daje biografiju Đorđa Šagića, i opis njegovog životnog puta:
"Đorđe Šagić je rođen 30. aprila 1795. godine. Rano je ostao bez oca i nakon završetka osnovnog obrazovanja biva poslat na dalje školovanje u Sremske Karlovce. Zahvaljujući istraživanju prof. dr Koste Popovića, nešto više je rasvijetljeno njegovo đakovanje u Karlovcima. Za razliku od Teodore Petrović, koja tvrdi da je Šagić završio dva razreda, Kosta Popović, na osnovu uvida u matrikule Karlovačke gimnazije, navodi u `Prilogu biografiji Đorđa Šagića Fišera` (1795–1873), koji je objavila Matica srpska, da je on od 1807. do 1810. godine izučio tri razreda i da o dva razreda humanitetske klase nijesu nađeni podaci. Stanovao je u Vorosovu, u kući s brojem 320, koja danas ne postoji, a u trećem razredu nešto dalje, kod Andrije Stankova, u broju 323. Družio se s Georgijem Stamatovićem, sa kojim će se kasnije dopisivati iz Amerike.
Zaražen patriotskim raspoloženjem, koje je zahvatilo i đake gimnazije, Šagić u proljeće 1813, s navršenih 18 godina, odlazi u Srbiju da se bori u Prvom srpskom ustanku. Po slomu ustanka on se dvije godine bavi trgovinom ploveći Dunavom, da bi se u jesen 1815. godine u Hamburgu ukrcao na brod "Delaver" i otisnuo put Amerike. Poput mnogih koji su se zaputili preko Velike bare, novac za kartu nije imao, pa je potpisao ugovor s kapetanom broda, kojim se obavezao da će onome ko isplati njegove putne troškove raditi besplatno određeno vrijeme. Tada je to bila uobičajena praksa za one koji nijesu imali novca za kartu. Takvi putnici su se zvali otkupljenici.
Po pristajanju u filadelfijsku luku, Šagić je ostao tri mjeseca zatočen na brodu. Prilikom bjekstva s broda izbjegao je hapšenje zahvaljujući tome što su neki ljudi za njega i dvojicu saputnika rekli da su ribari. Riječ ribar (fisher) uzeo je kao svoje novo prezime, pa je pod imenom Džordž Fišer zaveden u registar doseljenika. Pri registraciji naveo je da je srpske nacionalnosti, te je zato evidentiran kao prvi Srbin doseljen u Ameriku, iako ih je prije njega bilo još, samo se oni nijesu deklarisali kao Srbi.
Iz Filadelfije se zaputio na zapad i zadržao u Port Gibsonu kraj Misisipija. Tamo je 1817. godine dobio dozvolu da otvori krojačku radnju i oženio se kćerkom uspješnog odgajivača pamuka Rubena Dejvisa, Elizabetom Dejvis, sa kojom je imao dvoje djece. Zabilježeno je da je postao, pretpostavlja se pod uticajem tasta, član masonske lože koja je bila ogranak centra u Vašingtonu. Pet godina kasnije dobio je američko državljanstvo. Poslije tastove smrti posvetio se i gajenju pamuka, proširio krojačku radnju, otvorio servis za čišćenje i bojenje štofa, kao i radnju za prodaju finih uvoznih tkanina i kozmetike.
Deset godina poslije, Šagić je napustio porodicu i plantažu pamuka i otisnuo se u Teksas, koji je dobio nezavisnost od Španije. Taj Šagićev potez je Meri Fišer Palmenter, njegov potomak na osnovu čijih pripovijedanja je napisana najpotpunija biografija o Đorđu Šagiću, osudila kao čist avanturizam.
Pored znanja maternjeg jezika, njemačkog, mađarskog i engleskog, a koristio se i latinskim, koji je učio u Karlovačkoj gimnaziji, vrlo brzo je savladao i španski i 1829. godine dobija i meksičko državljanstvo. Bio je direktor carine u gradu Galvestonu, član ratne komisije, sekretar grada San Felipe, carinski činovnik, vlasnik štamparije i knjižare, urednik i izdavač dvoje novina na španskom jeziku, službenik za kolonizaciju…"
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
