Piše: mr Dejan Abazović
Jevgenij Primakov je bio ministar inostranih poslova i premijer Rusije tokom turbulentnih 1990-ih. Njegova vizija multipolarnog svijeta nastala je kao odgovor na unipolarni poredak predvođen SAD. Primakov je insistirao na tome da Rusija ne smije postati podređeni igrač. Umjesto toga, zagovarao je stratešku nezavisnost i multivektorsku diplomatiju, politiku balansiranja između različitih centara moći bez trajnog vezivanja za bilo koju stranu. Osnovni principi Primakovljeve doktrine: izbjegavanje binarnih saveza, očuvanje suvereniteta, pregovaranje sa više sila i fokus na nacionalne interese umjesto ideologije, danas su očigledni u ruskom pristupu međunarodnim odnosima.
Primakovljevi principi
1. Maksimalna suverenost: Primakovljeva doktrina na prvom mjestu naglašava očuvanje potpune nezavisnosti Rusije u donošenju političkih, ekonomskih i vojnih odluka. Ovaj princip proizilazi iz uvjerenja da Rusija kao velika sila mora zadržati kontrolu nad svojim strateškim interesima i teritorijalnim integritetom. To podrazumijeva: odbijanje nametnutih ustupaka, zaštitu nacionalnih interesa i izbjegavanje podređenosti.
2. Multivektorska diplomatija: Primakovljeva doktrina naglašava potrebu za kultivisanjem veza sa više centara moći kako bi Rusija očuvala stratešku fleksibilnost i smanjila zavisnost od bilo kojeg pojedinog bloka, posebno Zapada. U kontekstu mirovnog sporazuma, Moskva je intenzivirala svoje odnose sa Kinom, Indijom i zemljama Globalnog juga kako bi stvorila protivtežu zapadnom pritisku.
3. Strateška fleksibilnost: Primakovljeva doktrina podrazumijeva da Rusija mora zadržati maksimalnu slobodu djelovanja u međunarodnim odnosima, izbjegavajući bilo kakve trajne obaveze koje bi bile vezane za jednu stranu ili ograničile njene mogućnosti u budućnosti. Ovo omogućava Moskvi da pregovara sa pozicije sile, prilagođava se promjenama i čeka povoljne geopolitičke okolnosti.
Kontekst međunarodnih odnosa
U kontekstu trenutnih pregovora između Rusije i SAD, Moskva primjenjuje Primakovljev pristup "strateškog odlaganja". Umjesto da traži trenutni reset ili eskalaciju, Rusija igra na vrijeme. Primakovljeva ideja je bila da Rusija nikada ne smije pregovarati iz pozicije nemoći, već da mora sačuvati poluge uticaja. Rusija nastoji zadržati fleksibilnost bilo kroz kontrolu teritorije, energetskih resursa ili diplomatskog manevra.
Ukrajina je ključni test Primakovljeve doktrine. Za Rusiju, ovo nije samo regionalni sukob, već pitanje sprečavanja unipolarnog uticaja na njenom pragu. Primakov upozorava na opasnost širenja NATO-a i gubitak strateške dubine. Danas Moskva vidi Ukrajinu kao prostor gdje se mora očuvati suverenitet, ne samo u vojnom već i u geopolitičkom smislu. Rusija neće trgovati svojim interesima za privremeno rješenje i lakšu poziciju.
Dok su Gorbačov i kasnije Surkov sanjali o integraciji sa Evropom, Primakov je zagovarao saradnju "na distanci", zasnovanu isključivo na interesima. Bez obzira, Rusija se trudi da i u vrijeme rata održava ekonomske veze sa Evropom, istovremeno diverzifikujući svoje opcije kako ne bi bila zavisna od evropskog tržišta. Rusija koristi Evropu kao polugu, ali ne kao saveznika.
Rusija će nastaviti da produbljuje partnerstvo sa Kinom, koje je već postalo ključni stub njene multivektorske diplomatije. Ovo uključuje ekonomske veze, vojnu saradnju i koordinaciju u međunarodnim forumima poput BRIKS-a i SCO. Jačanje veza sa Kinom omogućava Rusiji da pokaže Zapadu da ima alternativu. Rusija pazi da ne postane mlađi partner Kine, zadržavajući nezavisnost u donošenju odluka.
Odnos sa Indijom je još jedan primjer multivektorske strategije. Rusija održava dugogodišnju saradnju sa Nju Delhijem, dok istovremeno podržava Indiju kao ravnotežu u Aziji. Saradnja sa Indijom Rusiji daje dodatni ekonomski i diplomatski prostor. Rusija ne traži savezništvo koje je veže, već partnerstvo koje joj omogućava manevar.
Angažman sa zemljama Globalnog juga – Afrikom, Latinskom Amerikom i Bliskim istokom – dodatno ilustruje Primakovljevu viziju postzapadnog poretka. BRIKS i SCO nijesu eksplicitno antizapadne organizacije, već postzapadne. To omogućava Rusiji da gradi uticaj bez sukoba sa dominantnim silama.
Primakovljevo nasljeđe
Primakovljev pristup naglašava da Rusija ne smije žrtvovati buduće mogućnosti zbog trenutnog pritiska. Ona čuva opcije kao što su nastavak dijaloga sa zapadnim partnerima ili mogućnost ponovnog pokretanja pregovora. Moskva često postavlja maksimalne zahtjeve ne očekujući trenutni ustupak, već obezbjeđujući prostor za kompromis koji ne ugrožava njene ključne interese. Rusija odbija sve što je veže za dugoročne obaveze jer ograničava njenu sposobnost da iskoristi buduće prilike. Ova strategija odražava Primakovljevo razumijevanje da se svjetski poredak stalno mijenja. Svaka trajna obaveza smanjuje rusku sposobnost da iskoristi buduće prilike.
Multivektorska diplomatija, kao kamen temeljac Primakovljeve doktrine, omogućava Rusiji da u pregovorima o mirovnom sporazumu igra na više stolova istovremeno. Umjesto popuštanja, Rusija širi svoje opcije i čeka povoljniji trenutak. Strateška fleksibilnost obezbjeđuje Rusiji da ostane gospodar svoje sudbine. Rusija neće žrtvovati dugoročne interese za kratkoročne dobitke, već će manevrisati tako da njene opcije ostanu otvorene. Njena trenutna pozicija nije improvizacija, već sistematski pristup zasnovan na balansiranju, čekanju i očuvanju suvereniteta. U tom smislu, Primakov nije samo istorijska figura; on je arhitekta ruske političke doktrine Make Russia Great Again – MRGA!
(Autor je ICT konsultant)
