Takva stanja se često pogrešno tumače kao prolazan umor ili uobičajeni dio roditeljstva. Ipak, nerijetko se radi o sindromu roditeljskog izgaranja, odnosno ozbiljnom stanju koje pogađa sve veći broj roditelja, a čiji simptomi su dugo bili zanemarivani.
Roditeljsko izgaranje je potrebno razlikovati od stresa. Dok je stres povremena i prolazna reakcija na izazove, izgaranje je hronično stanje fizičke, mentalne i emocionalne iscrpljenosti. Ono nastaje kao posljedica dugotrajne izloženosti zahtjevima roditeljstva bez dostupnih ili dodatnih resursa za oporavak.
Stručnjaci ga opisuju kroz četiri dimenzije, a to su potpuna emocionalna iscrpljenost, osjećaj emocionalne distance prema djeci, gubitak zadovoljstva u roditeljskoj ulozi te raskorak između sadašnjeg stanja i ranije slike o sebi. Riječ je o postepenom procesu u kojem osoba iscrpljuje svoje resurse do te mjere da svakodnevne zadatke počne obavljati mehanički, bez osjećaja radosti i povezanosti.
Rano prepoznavanje simptoma je ključno za prevenciju ozbiljnijih posljedica. Iako se manifestacije razlikuju, određeni znakovi su zajednički većini slučajeva. Na emocionalnom nivou ističe se stalna razdražljivost, pri čemu i najmanji propusti mogu izazvati neproporcionalno snažnu reakciju, koju prati intenzivan osjećaj krivice. Uz to, može se javiti i osjećaj otupjelosti ili cinizma prema aktivnostima koje su osobi ranije pričinjavale zadovoljstvo.
Fizički simptomi obuhvataju hronični umor koji se ne ublažava snom, česte glavobolje, probavne probleme i oslabljen imuni sistem. Na kognitivnom nivou javljaju se problemi s koncentracijom i pamćenjem te nemogućnost donošenja jednostavnih odluka.
Najvažniji korak u procesu oporavka je priznavanje postojanja problema i shvatanje da sagorijevanje nije odraz slabosti. To je posljedica neravnoteže između visokih zahtjeva i nedovoljne podrške. Od ključne važnosti je da zatražite i prihvatite pomoć, kako od partnera, porodice tako i od prijatelja. Razvijanje saosjećanja, odnosno njegovanja blagog stava prema sebi, smanjuje nivo stresa i ubrzava oporavak.
U slučajevima kada simptomi potraju, stručna pomoć psihoterapeuta može pružiti korisne alate za upravljanje stresom i jačanje ličnog identiteta van roditeljske uloge.
