Poklanjajući pažnju oblikovanju dvojca, Vojina i Mirjane, pripovjedač ostale epizodne likove tretira usput. Međutim, naročito je upečatljiv lik potkazivača Mrdelje, koji je dosljedno modelovan kao nosilac rigidne ideološke misli: "Tito, a ne Bog. Izbriši iz glave Boga i Staljina, ako misliš da ti pomognem"! Obogotvorenje totalitarnog vođe ispostavlja se kao elementarni razlog postojanja podanika. Mrdelja je simbol represije i političkog utilitarizma koji zadobija groteskno obličje: "Ko ne voli druga Tita i partiju, taj ne voli ni svoju ženu". Navedene riječi, sagledane van duha konkretnog vremena, nesumnjivo obiluju komičkim potencijalom. Međutim, u ovom stavu implicitno je sadržana tragika likova koji odbijaju da priznaju vođu jugoslovenskih komunista kao vrhovni princip, ostajući privrženi vođi sovjetske revolucije.
Suštinsko obilježje romana "Povratak iz pakla" čini sintagma koja autentično dešifruje nastojanje ključnih likova da konsoliduju sopstvene živote: naime, pripovjedač supružničko povjeravanje imenuje "prečešljavanjem ogoljene prošlosti". Iako degradiran, slomljen i odbačen, Vojin uspijeva da nazre jedinu dobru stranu vlastitog stradanja. Za razliku od agilnih partijskih egzekutora, on se ne odriče čovječnosti, što mu omogućava da posvjedoči univerzalnu istinu koja nosiocima vlasti izmiče: "Najveće odlikovanje koje čovjek može dobiti u svakom vremenu je mirna savjest". Ilustrativni su razgovori koje Vojin vodi s kumom Ilijom, bivšim pripadnikom ravnogorske vojske. Svjesni nepomirljivih ideoloških razlika i objedinjeni iskustvom gorkog poraza, njih dvojica su obnavljali predratne uspomene mirnog života, oplemenjenog duhovnim srodstvom.
Osjećanje egzistencijalne ugroženosti, kao i krizu političkog identiteta glavnog junaka prati izražena kriza seksualnosti, budući da zbog ruiniranog zdravlja pred ženom gubi autoritet muškarca. Iako ne uspijeva da povrati pređašnji sklad individulanog i socijalnog života, čini se da na samom kraju romana, Vojin uspijeva da obnovi nukleus životnog nagona, što je sugerisano suptilnim nagovještajem regenerisanog erosa: "Njih dvoje, pored svih iskušenja i trauma kroz koje su prošli, nijesu dozvolili da se ugasi žar ljubavi koja je neprekidno tinjala u njihovim dušama".
Žanrovski ostvaren kao roman lika, "Povratak iz pakla" Vukosava Delibašića nije manje ni ljubavni, porodični i politički roman. Držna ideja knjige – da se u porazu, uprkos svemu, mogu sačuvati osjećanje ljubavi, ličnog dostojanstva i porodične časti, podsjeća na bliskost realnog i literarnog iskustva, naročito na crnogorskom podneblju, u kojem su diobe bile i ostale ključni mentalitetski amblem. Nadahnut opominjućom funkcijom, Delibašićev roman odgovara autorskoj intenciji, podsjećajući da se ljudskost ne stiče, niti gubi u vremenu, nego u čovjeku, a da se trijumf ne bilježi političkim, već trajnim, etičkim parametrima.
PIŠE:
Dr Radoje FEMIĆ
KRAJ
Коментари (0)
Оставите свој коментар