General Nebojša Pavković naredio je da se u rad uključe i radarska sredstva koja nijesu bila u operativnom radu, a pokrivala su vazdušni prostor sjevernog i sjeverozapadnog dijela teritorije SR Jugoslavije. Uz to, u 16.27 izdaje naređenje da se u tročasovnu gotovost stave po tri transportna helikoptera Mi-8 na aerodromima Kovin i Niš. Ovo naređenje preneseno je, prema snimljenoj magnetofonskoj traci, u 16.33, a helikopterskim jedinicama do 16.45. Dodatno uključenje radara 2. čete 20. bataljona VOJIN na lokaciji Stari Banovci izvršeno je prema ovom naređenju u 16.39.
Ovom Pavkovićevom naređenju prethodilo je slijetanje helikoptera Resora državne bezbjednost MUP-a Srbije na Banjicu – u blizini njegovog sjedišta, ranijeg Instituta bezbjednosti. Helikopter Agusta Bel 212, sa oznakom YU-HCA je poletio iz helikopterske baze MUP-a na aerodromu Beograd (Surčin). Najava polijetanja nije izvršena, već je poslata tek po slijetanju helikoptera na Banjicu u 16.22. Ovo je vjerovatno bio znak generalu Pavkoviću da podigne pripravnost u Ratnom vazduhoplovstvu.
Naredna dva i po časa ništa se nije dešavalo. Oko 18.45 dežurni operativni tim Komande RV i PVO obaviješten je sa Operativnog centra Generalštaba VJ o najavi za prelet helikoptera MUP-a na relaciji koja je označena kao "K-2" – Sarajevo u 19 časova, "i pitaju šta da rade". U isto vrijeme je stigla najava leta i do dežurnih u Komandi RV i PVO. Rukovodilac dežurnog tima pukovnik Ratko Dopuđa je "naredio da se do daljnjeg ne daje nikakva saglasnost zbog toga što je već 19 časova, a ne znamo o čemu se radi".
Na Banjičkom visu, u objektima sjedišta Resora državne bezbjednosti, u tom trenutku se odvijala predaja bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića predstavnicima Haškog tribunala. Ministar Dušan Mihajlović objašnjava: "Gubili smo vrijeme, a time se povećavao rizik da čitava akcija bude obnarodovana. Zato je procijenjeno da je najmanje rizično da se Slobodan Milošević direktno sa platoa Instituta bezbjednosti na Banjici prebaci helikopterom u Tuzlu. A potom da se iz Tuzle preveze u Hag, s tim da se Milošević u Beogradu, prije ulaska u helikopter, preda predstavnicima Tribunala u Hagu, tako da od tog trenutka više ne bude u nadležnosti i u odgovornosti Vlade Srbije…"
Pukovnik Vladan Kosić iz Helikopterske jedinice MUP-a Srbije, dvadeset godina kasnije svjedoči da je bio pozvan od rukovodstva RDB nekih dvadeset dana prije izvođenja ovog zadataka. Tada se razrađivala ideja da se helikopterom direktno sleti u Centralni zatvor, gdje se nalazio Milošević od hapšenja. Poslije razgovora o nekoliko drugih lokacija za slijetanje i isporuku neimenovanog tereta, Kosić je predložio aerodrom Tuzlu, jer se do njega let mogao izvršiti bez dopune gorivom. Zamjenik načelnika RDB, Mijatović, navodi da su ovu akciju "sa strane" nadgledali: zamjenik šefa stanice CIA u Beogradu Dejvid Blek, kao i predstavnik britanske obavještajne službe u Beogradu Entoni Monkton i britanski vojni ataše. Pred samo izvođenje operacije, najviše vremena je potrošeno oko dobijanja potrebnih dozvola za prelet do Tuzle.
Prema navodima Džulijana Bordžera, uglednog britanskog novinara, koji je ovaj događaj opisao u svojoj knjizi ‘‘Kasapinov trag‘‘ (eng. The Butcher‘s Trail), a objavio beogradski časopis "Nedeljnik‘‘, Milošević je iz zatvora prebačen na Banjicu u jednom kombiju i u pratnji samo jednog vozila, kako navodi tadašnji ministar Dušan Mihajlović. Zamjenik načelnika Resora DB Zoran Mijatović navodi da je u mercedesu koji je pratio kombi – "maricu" bio upravnik Centralnog zatvora Dragiša Blanuša i jedan od pomoćnika ministra pravde sa potrebnim papirima za izručenje Miloševića. U blizini parkiranih helikoptera bio je Kevin Kurtis, istražitelj Haškog tribunala (ali i ministar unutrašnjih poslova u Vladi Srbije Dušan Mihajlović).
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
