Avion poslije završene procedure, oko 22 časa rula na aerodromu Tuzla. Poslije polijetanja zauzima pravac prema Mostaru, potom ka Splitu i izlazi iz vazdušnog prostora Bosne i Hercegovine.
U Komandu RV i PVO u 22.03 stiže obavještenje da britanski avion polijeće iz Tuzle. Minut kasnije pukovnik Dopuđa izvještava generala Smiljanića koji kratko prokomentariše: "Ode Slobo. Prati to." Budući da je ustanovljeno da su strani avioni napustili vazdušni prostor BiH u 22.12 časova, sva aktivirana radarska sredstva vraćena su u raniji režim rada.
U isto vrijeme, premijer Đinđić se obratio javnosti. Motivisan tim istorijskim datumom, Đinđić je pred kamerama rekao da je donesena odluka da između života i neba, konačno odaberemo život i bolju budućnost našoj djeci. Odbačena je nebeska Srbija, a sa njom i Slobodan Milošević. Kamere Radio-televizije Srbije direktno prenose iz Vlade, gdje premijer Đinđić, pred sabranim ministrima, čita uredbu i govori o Miloševićevom prebacivanju u Hag. Premijer je rekao da "otklanjajući štetu, koja prijeti našoj zemlji, mi smo se opredijelili za primjenu člana 135. Ustava Srbije. Član 135. Ustava Srbije kaže da u slučajevima kada savezni organi ne funkcionišu ili ne mogu da donesu odluke koje su u interesu za obije federalne jedinice, organi Republike Srbije privremeno i u pojedinačnim slučajevima mogu da preuzmu te nadležnosti." Premijer je ciljao u suštinu problema: "Mi smatramo da ovaj Ustavni sud koji je sastavljen od istih onih ljudi koji su zapravo bili uzrok za 5. oktobar, taj Ustavni sud predstavlja jedan organ koji očigledno ne funkcioniše u skladu sa interesima Srbije i smatramo da su se time stekle ustavne okolnosti da Vlada Srbije donese odluku koju je donijela." Problem je bio riješen: Slobodan Milošević je već letio prema Hagu.
Za to vrijeme, Komanda RV i PVO se i dalje bavila formalnostima, zahtjevom o preletu helikoptera AB-212 na maršruti "K-2" do Sarajeva. Ovaj zahtjev bio je na bazi prethodnog dopisa (potpisanog od glavnog dežurnog lica) Saveznog ministarstva za inostrane poslove. Oznaka maršrute "K-2" nije bila poznata u Komandi RV i PVO. U isto vrijeme Savezna uprava za kontrolu letenja dala je obavještenje o letu istog helikoptera samo do Loznice. Generalštab, odnosno njegov Sektor za RV i PVO dao je saglasnost u 21 čas te večeri – u suštini kada je operacija sa srpske strane već bila završena.
Komanda RV i PVO je kasnije utvrdila da su sve najave letova helikoptera Resora državne bezbjednosti date sa zakašnjenjem u odnosu na planirano vrijeme polijetanja i prema Pravilniku o načinu odobrenja za letenje vazduhoplova. Prijave polijetanja nijesu ni izvršene za sve letove koje su izvršili helikopteri RDB-a, a potvrđeno je i odstupanje od najavljenih maršruta. Sa druge strane, konstatovano je da i "pored pojačanog osmatranja vazdušnog prostora, navedeni helikopteri MUP-a Srbije nisu otkriveni ni praćeni od strane radarsko-računarskih sredstava sistema VOJIN". Ovo je bila indirektna potvrda da su RDB-ovi helikopteri letjeli nisko i ispod radarske slike na širem prostoru prema Drini. Komanda RV i PVO je lakonski zaključila: "Na osnovu izvršenih analiza ne može se pouzdano zaključiti kakva su prevoženja izvršena i koje zadatke su helikopteri izvršavali."
Već sljedećeg dana, 29. juna, u Generalštabu je održan prošireni kolegijum načelnika Generalštaba generala Nebojše Pavkovića. Kako ne raspolažemo transkriptom diskusije sa ovog događaja, moramo da se oslonimo na bilješke generala Smiljanića. Od početka rada ove sjednice, razvila se diskusija sa dosta suprotstavljenih ocjena među generalima oko toga ko je organizovao događaj i ko je rukovodio operacijom prebacivanja Miloševića u Hag.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
