DR BOJAN SIMIĆ / -PRIVATNA ARHIVA
13/03/2023 u 13:05 h
Živana JanjuševićŽivana Janjušević
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
StoryEditor

Jugoslovensko-italijanski odnosi u drugoj polovini tridesetih godina 20. vijeka (10): Smjena Stojadinovića zbog podržavanja diktatora

Feljton smo priredili prema knjizi dr Bojana Simića "Milan Stojadinović i Italija: između diplomatije i propagande", koju je objavio Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda

Nakon Ćanove posjete, Stojadinović je naložio da se izrade elaborati o albanskom pitanju i eventualnoj podjeli Albanije. Sačuvana su dva takva dokumenta u Ministarstvu inostranih poslova. Jedan je potpisao Ivan Vukotić, viši službenik Ministarstva, a drugi Ivo Andrić, budući nobelovac i tada drugi čovjek u MIP-u. Oba elaborata slagala su se o tome da je učešće u podjeli Albanije korak koji Jugoslavija mora da preduzme, ali iz različitih razloga. Vukotić je svoje mišljenje obrazložio još na epočetku napisavši da je "prisajedinjenje sjeverne i djelova srednje Arbanije našoj zemlji, jedan od životnih interesa našeg naroda". To bi bilo ostvarenje "naših prirodnih aspiracija i zadovoljenje vjekovnih želja". Andrićev elaborat je bio detaljniji i obrazloženiji. On je počeo izlaganje problema od 1912. i pratio ga sve do trenutka u kome je pisao izvještaj. Njegov zaključak je bio sledeći: "Pri procjeni cijelog ovog pitanja treba imati u vidu da na svaki način moramo gledati da izbjegnemo bilo otvoren bilo prikriven sukob sa Italijom. Isto tako treba izbjeći i to da Italija sama okupira cijelu Arbaniju i da nas ugrozi na vrlo osjetljivim mjestima, prema Boki Kotorskoj i prema Kosovu. S obzirom na sve što smo rekli naprijed, za nas bi podjela Arbanije mogla doći u obzir samo kao jedno nužno i neizbježno zlo kome se ne može oduprijeti, i kao jedna velika šteta iz koje treba izvući onoliko koristi koliko se dâ tj. od dva zla izabrati manje".

image

Ivo Andrić

-FOTO: STEVAN KRAGUJEVIĆ

Postavlja se i pitanje veze između Ćanove posjete i uklanjanja Stojadinovića sa vlasti februara 1939. godine. Dokumenta britanskog poslanstva u Beogradu daju nedvosmislen odgovor. Knez Pavle je imao jasnu ideju o smjeni još prije dolaska italijanskog ministra u Beograd. Britanski poslanik Kembel je pisao u tom smislu već u svom izvještaju datiranom 16. januara, dakle prije dolaska Ćana. Nakon razgovora sa knezom, on je uspio da zaključi da su glavni razlozi za smjenu Stojadinovića njegovo sve veće podražavanje diktatora, što isuviše radi na svoju ruku i što Maček odbija bilo kakvu saradnju sa vladom kojoj je on na čelu. Isti dokument ukazuje na to da je knez Pavle imao strah od reakcije Berlina i Rima na buduću smjenu. Iz tog razloga, možemo zaključiti, sačekao je izvjesno vrijeme da ne bi došlo do direktnog povezivanja Ćanove posjete sa smjenom Stojadinovića. Dakle, knez je jasno prenio svoju namjeru britanskom poslaniku (koju je on javio svom ministru u zvaničnom dokumentu 19. januara) još prije nego što je Stojadinović pričao sa Ćanom u Beogradu o podjeli Albanije i saopštio knezu ishod tih razgovora. Možemo da zaključimo da je posjeta ministra spoljnih poslova fašističke Italije produžila Stojadinovićev boravak na čelu vlade za još neko kraće vrijeme. Ovaj zaključak može se izvesti i na osnovu bilješke sa razgovora između kneza Pavla i Indelija od 19. februara 1939. godine. Bilo kako bilo, Ćanova posjeta i obavljeni razgovori sigurno su još utvrdili kneza Pavla u njegovoj odluci da je uklanjanje Stojadinovića neminovnost ukoliko je želio da ima punu kontrolu nad spoljnom politikom zemlje.

Postavlja se i pitanje veze između Ćanove posjete i uklanjanja Stojadinovića sa vlasti februara 1939. godine. Dokumenta britanskog poslanstva u Beogradu daju nedvosmislen odgovor. Knez Pavle je imao jasnu ideju o smjeni još prije dolaska italijanskog ministra u Beograd. Britanski poslanik Kembel je pisao u tom smislu već u svom izvještaju datiranom 16. januara, dakle prije dolaska Ćana. Nakon razgovora sa knezom, on je uspio da zaključi da su glavni razlozi za smjenu Stojadinovića njegovo sve veće podražavanje diktatora, što isuviše radi na svoju ruku i što Maček odbija bilo kakvu saradnju sa vladom kojoj je on na čelu. Isti dokument ukazuje na to da je knez Pavle imao strah od reakcije Berlina i Rima na buduću smjenu

Odlazak Stojadinovića sa vlasti za Musolinija i Ćana je bilo neprijatno iznenađenje. U svojoj dnevničkoj zabilješci na dan kad je saznao vijesti iz Beograda, Ćano je zapisao: "Stojadinovićev položaj činio se sigurnim", on ga je lično uvjeravao samo četrnaest dana ranije "da ga niko i ništa ne može izgurati s vlasti". Musolini je bio bijesan. Zaključio je da je pad Stojadinovića dokaz da se samo sa Njemačkom može praviti sigurna politika. Sve je to imalo veze sa razgovorima o podjeli Albanije koji su sa Stojadinovićem vođeni tokom Ćanove posjete. Nakon nepovoljnih vijesti iz Beograda duče je zaključio: "Ako se sporazumijemo sa Stojadinovićem, dioba Albanije između nas i Jugoslavije; bez Stojadinovića: zaposijedanje Albanije mimo Jugoslavije, bude li potrebno protiv nje". Navedene riječi brzo su sprovedene u djelo. Uslijedila je jednostrana okupacija Albanije početkom aprila, kao i zahlađenje odnosa sa Jugoslavijom, povratak na politiku podrške hrvatskom separatizmu, a u proljeće 1941. došlo je i do otvorenog neprijateljstva.

Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ

(KRAJ)

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu

Коментари (0)

Још нема објављених коментара

Оставите свој коментар

  1. Региструјте се или пријавите на свој налог
13. mart 2025 09:35