Osvetoljubivom i na zlo brzom knjazu Danilu nije bilo dovoljno to što je Bjelopavliće pregazio s vojskom, što je popalio kuće i pobio ljude, što je Boškoviće, na čelu s popom Ristom, prisilio da spas potraže pod turskim skutom, što je toliko zla učinio svojoj sestri i zetu, već je potom počeo da vreba i traga za svima koji su onog dana pod Ostrogom stali uz popa Rista i digli glas zbog sramote koju su knjaz i njegova svita nanijeli Bjelopavlićima. Preko žbira i špijuna je provjeravao pojedine sumnjive ljude koji su na neki način uspjeli da izmaknu njegovom nemilosrđu u prvom naletu.
Među prvima se na spisku za odstrel našao i pop Puniša Pavićević, kapetanski pisar u kapetaniji na Prentinoj glavici, odnosno u Martinićima, a zet Todora Kadića. Knjaz Danilo je za kapetana bio postavio Toka Nikina Šaranovića, uglednog plemenika i velikog junaka, ali nepismenog.
Jednoga dana Puniša otvori pismo od Gospodara upućeno Toku i ima šta vidjeti: pročita svoju smrtnu presudu. Međutim, snađe se i na brzu ruku metne pismo za silav i besprimjetno se iskrade između okupljenog naroda, pa pravo u Spuž. Tamo je zatekao i svoga šuru Todora, koji je napustio službu na Cetinju i ispričao mu da je dobio zadatak da ga ubije i zato je prebjegao Turcima.
Po pričanju Miša Zaharijevog Kadića, ekonomiste iz Beograda, na jednom bratstveničkom okupljanju u Bovanu krajem devedesetih godina prošlog vijeka, Todor je, navodno, imao još jednog brata. Od toga Todorovog brata vode porijeklo on i njegov brat Vojo, ali i još neki Kadići. To su pričali njegovi stari preci koji su sve do početka Prvog svjetskog rata živjeli u Vraki kod Skadra. Moguće da je to tačno, ali mimo ove priče nijesmo mogli pronaći nikakve druge tragove, ili dokumenta koja bi ovo potkrijepila. No, i neki hroničari novijeg vremena navode da je Todor imao brata, koji je navodno bio najmlađi od sve Aleksine djece, ali to ne dokazuju.
Međutim, da nije bilo ono što se zbilo, da Todor nije ubio knjaza, o njemu se, moguće je, ne bi toliko govorilo, ili se uopšte ne bi govorilo, kao što se ne govori ni o mnogim Bjelopavlićima koji su bili i veliki ljudi i junaci u svoje doba, kazaće prilikom jednog susreta na Bovanu za Vaskrs Živojin Kiro Radović, glasoviti Martinić i vječiti neprijatelj svake vlasti, blagodareći mu javno za djelo koje je učinio.
Premalo je sigurnih i preciznih podataka šta se potom događalo i kakvim su stradanjima bili izloženi Todor i njegov zet Puniša. Zna se, međutim, da su se nedugo poslije bjekstva, nekako, preko Podgorice i Skadra, obreli u Carigradu. Todorova žena i dvoje muške djece su protjerani iz Crne Gore, a sestra Danica Vilajeta je odvedena na Cetinje. Knjazu Danilu je, izgleda, bilo malo što ju je obrukao i obeščastio one noći u Ostrogu, već je želio još neko vrijeme da uživa u njenoj ljepoti. Po nekim podacima, on je držao u svojim odajama oko dva mjeseca, a onda je preudao za jednog Martinovića, šuru vojvode Mirka, odnosno mlađeg brata njegove žene Stane, dok je njen drugi brat bio crnogorski konzul u Carigradu. Kad je ovaj počeo time da se hvali pred okupljenim Crnogorcima u Carigradu, uvrijeđeni Todor se nije mogao uzdržati: ubio je konzula Martinovića, iako on nije bio ni kriv ni dužan za sramotni čin knjaza Danila.
Potom se neko vrijeme još krio u Carigradu kod prijatelja i poznanika, jer se sa zetom Punišom razdvojio. U međuvremenu je naučio i nekoliko jezika. Ne zna se koliko je tu ostao i kud se odatle sve kretao, tek u jednom trenutku se obreo u Baru i javio čuvenom Selim-begu, sa kojim se odranije poznavao. Njegov dolazak u Bar, međutim, nije ostao nezapažen. Našlo se i tu žbira i špijuna koji su dojavili knjazu Danilu gdje se i kod koga krije Kadić. Selim-begu je ubrzo stiglo pismo sa Cetinja u kojemu je Danilo obećavao čizmu zlata za Todorovu glavu. Lukavi Turčin je očigledno umio da kod vatrenog i uvrijeđenog Kadića raspali mržnju i podstakne želju za osvetom. Udesio je zgodu da mu pokaže pismo sa Cetinja i potom više, izgleda, nije bilo razgovora i ubjeđivanja: Todor je odlučio da i po cijenu svoje glave ubije Danila i osveti mu se za sva zla koja mu je nanio.
PRIREDIO:
MILAN STOJOVIĆ
NASTAVIĆE SE
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar