Kornelije Stanković je jula 1861. godine podnio knezu molbu i tražio novčanu pomoć radi putovanja po Srbiji, te prikupljanja, bilježenja i čuvanja od propasti narodnih melodija. Knez je u avgustu odobrio pomenutu molbu i Stankoviću dao 1.200 groša za trošak. Kao rezultat, Kornelije Stanković je naredne godine u Beču objavio "Srbske narodne pesme", knj. 1, pisane za pjevanje i klavir. U predgovoru je istakao da je "jedina milost Kneza Srbskog Mihaila… učinila da sam se mogao na put krenuti." Za vrijeme svoje druge vladavine, knez je bio redovan gost kad god bi Kornelije Stanković organizovao koncerte u Beogradu.
Od izuzetne je važnosti i finansiranje Đure Daničića, koji je najprije angažovan kao predavač srpskog jezika kneginji Juliji, od jula 1853. do ljeta 1856. godine. Od kneza Mihaila je više puta dobijao materijalnu pomoć za štampu svojih djela. Knez je bio posebno zainteresovan za istoriju, ali i za izdavanje djela srednjovjekovne srpske književnosti u Daničićevoj redakciji, što je obilato finansirao. Daničić je knezu posvetio izdanje Nikoljskog jevanđelja (1864) i "Živote Svetoga Simeuna i Svetoga Save" od Domentijana (1865).
Knez Mihailo je posebno cijenio Danila Medakovića i kako se navodi u izvorima "povjeravao mu svaku svoju tajnu". Zahvaljujući materijalnoj pomoći kneza Miloša, završio je prava u Beču i istoriju na Filozofskom fakultetu u Berlinu. Doktorirao je istoriju (filozofiju) 1847. godine u Berlinu. Knez Mihailo je materijalno pomogao izdanje njegove "Povjesnice srbskog naroda od najstarijih vremena do 1850. godine"(1–4, Novi Sad, 1851– 1852). Kada mu je Medaković nekoliko godina kasnije vratio ovaj novac, knez mu je rekao da je to prvi zajam, koji mu se vraća.
Preko Vuka Karadžića knez Mihailo je 1854. godine upoznao i Milicu Stojadinović Srpkinju. Još u februaru 1851. godine, preko Vuka je molila da knez dodijeli jednu stipendiju za njenog brata Ljubomira. Na odgovor je čekala svega mjesec dana – knez je odobrio stipendiju. Njeno poznanstvo sa knezom Mihailom i kneginjom Julijom, pored toga što su je materijalno pomagali i otkupljivali njene zbirke pjesama, prerašće u pravo prijateljstvo. Tokom njenih boravaka u Beogradu bila je rado viđen gost na dvoru i često se prisjećala dugih razgovora sa knezom. Poslije ubistva kneza Mihaila, Milica Stojadinović je bila skrhana nenadoknadivim gubitkom pravog prijatelja i od tada do smrti više nije skidala crninu. Iskrenu tugu pretočila je u stihove: "Nek sve iz gorice zakukaju vile,/ Nek svi pesnici jauknu u lire;/ Opet nema glasa, opet nema reči, /S kojima može jauk tako da zaječi,/ Kao što su boli u Srbina danas,/ Što Mihaila nesta tako rano za nas!"
Pored domaćih, knez Mihailo je pomagao brojne strane kulturne djelatnike. Malo je poznato da je knez Mihailo tokom boravka u Berlinu 1844. godine finansijski pomagao djelatnost braće Grim. Nažalost, ne znamo o kojoj sumi je riječ. Johan Štraus Mlađi je po želji kneza Miloša komponovao, a knezu Mihailu posvetio "Srpski kvadril", popularno nazivan i "Srpski valcer", koji je prvi put izveden 28. januara 1846. godine, na Svetosavskom balu u Beču. Oduševljeni Mihailo je nagradio Štrausa, a potom i naručio čak 400 stotine štampanih kopija od izdavača (Pietro Mechetti), objavljenih 20. aprila 1846. godine. Knez je u narednom periodu više puta otkupljivao Štrausove kompozicije i dva puta mu obezbijedio novčanu pozajmicu.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
