Jovan German je uvjeravao kneza Miloša da Mihailo mora uskoro "donijeti rešitelan odgovor" po pitanju ženidbe, mora potražiti drugu djevojku i, vjeruje, da "neće teško biti" da nađe povoljnu priliku. Otac je navaljivao da oženi sina, a Pacek se sjećao da mu je stari knez najprije odabrao ćerku kneza Štirbeja iz Bukurešta, a potom kći barona Sine, poznatog bečkog bankara. Iako su očevi obiju zaručnica dali pristanak knezu Milošu, Mihailo nije htio da posluša oca.
U drugoj polovini 1851. godine pronio se glas među Srbima po južnim krajevima Habzburške monarhije da će Porta priznati potpunu nezavisnost Srbiji ako dobije milion dukata. Krajem novembra Đorđe Protić piše knezu Mihailu, polušaljivo, i predlaže mu da nađe djevojku "s milion dukata miraza pa da riješi i to pitanje." Knez Mihailo je dosta ozbiljno odgovorio na Protićevo pismo: "Kako ja mogu voljeti svoje srodnike, svoje zemljake i cijeli narod, ako ne budem volio svoju ženu? A žena koju bih uzeo samo radi novca, meni ne samo da ne bila mila nego odvratna... Šta bi kazao svijet kad bi doznao (a od njega se ne može ništa sakriti), da se knez Mihailo, sin kneza Miloša, ženi za dukate? Rekao bi da ja više nijesam onaj čovjek kome je čast iznad svega drugoga..." U daljoj prepisci, Protić navodi knezu da se pronose glasovi da planira da se oženi katolkinjom, te da je i Mihailo pristao da se djeca iz tog braka krste u rimokatoličkoj crkvi. "Knez Mihailo nije više onaj ... čisto je zaludio. Leti vazdan ispod pendžera devojke, u koju je zaljubljen, čas na konju, čas u kolima, najbolji mu je konj crkao leteći ispod pendžera njenih, taj više o Srbiji i ne misli a zaboravio je već da je Srbin", navodio je Protić. Kneza su svakako zaboljele ove riječi, ali je i sam, do tada nesrećan u ljubavi, a pritiskan od kneza Miloša da se ženi, budući da je imao skoro trideset godina, vjerovao da je brak sa Julijom Hunjadi prikladno rješenje.
Julija je rođena u Beču 16. avgusta 1831. godine. Odrastala je u visokim krugovima bečke aristokratije. Iako su pripadali mađarskom plemstvu, njena porodica nije se odlikovala velikim bogatstvom. Na izbor Julije dosta su kod kneza Mihaila uticali grofica Apraksin Esterhazi i Koloman Hunjadi, ceremonijal majstor na bečkom dvoru, brat buduće kneževe vjerenice. Nije poznato kada i gdje je počelo prisnije poznanstvo kneza Mihaila i Julije, ali možemo pretpostaviti da je riječ o raskošnim balovima i svečanim prijemima u Beču, najvjerovatnije tokom 1852. godine. Sam knez je bio čest gost na gotovo svim prijemima visokog društva, "ostavljajući utisak pravog salonskog čovjeka aristokrate." Pored toga, vidi se da su budući supružnici 1853. godine bili i susjedi u Beču – knez Mihailo je živio na adresi Leopoldštat br. 515, a Julija u istoj ulici br. 517. U maju 1853. godine počele su se širiti vijesti da je Mihailo riješio da se ženi zato što knez Miloš hoće da vidi "unučad od svoje loze." U novosadskim listovima pisalo se da buduća mlada "ne pripada našoj crkvi", ali da se svi mogu uvjeriti "da će ne samo sva njegova djeca iz ovoga braka biti vaspitana u zakonu svoga oca, nego da će i buduća kneginja biti baš Srpkinja."
Knez Mihailo i grofica Julija Hunjadi de Keteli su se vjerili početkom juna 1853. godine. Julija je tada imala 22 godine. Bila je srednjeg rasta, crnomanjasta, "neobično bijele kože, neuporedive ljepote, ne ljepote svojstvene rasi kojoj ona pripada", pisali su savremenici. Knez Miloš je dao saglasnost, a 5. juna je pisao iz Bukurešta Vuku Karadžiću: "... Vučino moja, ja ne sumnjam da niste bili kod moga ljubeznoga sina Mijaila i da mu niste čestitali njegovu sretnu ženidbu [vjeridbu, prim. D. L.].
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
