Kada vlastodršci napadaju racionalnu istinu oni prekoračuju sopstveni domen. Kada falsifikuju činjenice ili ih lažno prikazuju, oni su na svom terenu. Ovaj sukob politike i istine, odvija se u odnosu na racionalnu istinu. Odluke koje se tiču građana pripremaju se u javnom mnjenju. Kao što je rekao Medison "sve vlade počivaju na mnjenju". Čak i najautoritarniji vladari ne bi se domogli vlasti bez podrške sljedbenika i istomišljenika. Mnjenja građana u ljudskim stvarima su promjenljiva. Ovdje je riječ o suprotnosti između (javnog) mnjenja i istine. Građani se kreću ka raznim mnjenjima, ili javnostima, dok filozofi i naučnici tragaju za nepromjenljivom istinom nezavisno od mnjenja. Alain Badiou je zapazio da nije lako biti protivstruja, protiv "servilnog mnjenja". Badiou piše: "Čim `politika` svoje legitimno mjesto nalazi isključivo u javnom mnjenju, samo je po sebi jasno da je tema istine odatle izuzeta." Čim je istina protjerana, vlast se zasniva na laži i varanju svojih građana. Vladajuća mnjenja nisu otvorena za drugačije poglede. Po Spinozi: "Svaki čovjek ima nezastarivo prirodno pravo da bude gospodar svojih misli", odnosno, "svako može da misli šta hoće i da kaže ono što misli". Ako se uguši sloboda ljudima i nametne im se jaram "tako da se ne usude ni da prošapću nekoliko riječi", desiće se da će "ljudi misliti jedno a govoriti drugo". Iz toga će se izroditi i gajiti laž, laskanje i pritvorstvo.

Naslovnica Orlovićeve knjige

-(FOTO: CLIO)

Za Spinozu je svaka vladavina "koja nastoji da svoju vlast proširi na mišljenja" u stvari, nasilna. Za Kanta "spoljna sila koja lišava čovjeka slobode da javno saopšti svoje misli, lišava ga u isto vrijeme njegove slobode da misli". A misao je "nijemi dijalog koji se odvija između mene i mojega ja". U radu o pitanju šta je prosvijećenost, Kant odgovara da čovjek mora "imati hrabrosti da se služi svojim razumom" (Sapere aude!). Uzroci neprosvijećenosti su lijenost i kukavičluk ljudi. Na kraju "Kritike praktičnog uma" Kant zaključuje: "Dvije stvari ispunjavaju dušu uvijek novim i sve većim divljenjem i strahopoštovanjem: zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni." Za Kanta, prosvjetiteljstvo je izlazak ljudi iz sopstvenom krivicom prouzrokovane nezrelosti. Ako zakoni ograničavaju istinu, ili ako je vlastodršci na drugi način suzbijaju, onda će posljedica biti da "ljudi jedno misle, a drugo rade". To je struktura "ketmana", koji označava ponašanje ljudi koji prikrivaju sopstvene poglede od sredine u kojoj žive, jer su ti stavovi i pogledi nepoželjni i nedozvoljeni u toj sredini. Svoje pravo mišljenje i uvjerenje ketman prećutkuje.

Istina ima problem da se preobrati u mnjenje. Veoma često mnjenje je jače od istine koja se teško probija. Pomjeranje od racionalne istine ka mnjenju je pomjeranje čovjeka od individualnog bića ka društvenom biću. Od antike do danas, u svijetu se sukobljavaju filozofska i naučna istina i mnjenje. Intelektualci su, na određeni način, uvijek "protiv struje" (Isaija Berlin). "Prva istina" bila je odvajanje crkve od države. Još u XVII vijeku filozofska i naučna istina dostigle su vrhunac u sukobljavanju sa svijetom, osporavajući "tajne religije". Edvard Gibon, rimski istoričar, zapisao je: "Različiti oblici obožavanja koji su prevladavali u rimskom svijetu, bili su svi od strane naroda smatrani za istinite; od strane filozofa za podjednako netačne; od strane upravljača za podjednako korisne." Intelektualci se od običnih "učenjaka" razlikuju po tome što smatraju da je najbolji način za približavanje istini ne tako što se proizvodi novo znanje, već što se uništava staro vjerovanje. Kada su filozofi prosvijećenosti obnovili stari hrišćanski slogan "Istina će te osloboditi", oni su zamišljali proces "otvaranja vrata". Duhovna moć obuhvata moć ideja, moć znanja, religijsku i kulturnu moć. Duhovnu moć najprije su posjedovali sveštenici. Bertrand Rasel kaže: "Intelektualac je onakav kakvog ga mi znamo, duhovni potomak sveštenika, ali širenje obrazovanja ga je lišilo moći." Isaija Berlin govori o "kobnoj moći" – moći ideja koje su "filozofske zamisli odnjegovane u tišini profesorskog kabineta".

NASTAVIĆE SE

www.clio.rs