Dosta je nekadašnjih vladara koje vlastiti narod i istorija, kasnije prikazuju u najljepšem svijetlu, ali malo koji je vladar ostao tako omiljen kao Mihailo Obrenović. Pored ostalog, o tome govori i to da najvažnija ulica i pješačka zona u Beogradu, otkako je početkom sedamdesetih godina 19. vijeka po njemu nazvana Knez Mihailova, nijednom nije mijenjala ime. Na to, kao i na činjenicu da je knez Mihailo bio jedini vladar iz dinastije Obrenović, "čiji lik i djelo nijesu bili 'trn u oku' ni Karađorđevićima ni kasnije komunistima", ukazuje i prof. dr Danko Leovac, koji je autor prve cjelovite monografije o njemu pod naslovom, "Knez Mihailo Obrenović (1823-1868)".
Ovu obimnu i luksuzno opremljenu monografiju objavilo je 2023. godine "Huk izdavaštvo" iz Beograda (izdavačka kuća "Huk") i već smo je koristili na ovom mjestu. Ovog puta iz nje ćemo, uz odobrenje njenog autora, prof. dr Danka Leovca, iz poglavlja "Druga vladavina – Srbija u vrtlogu evropske politike" prenijeti odjeljak "Preobraženska skupština" i dio odjeljka "Čukur česma i Kanlidža", u kojima se govori o težnji kneza Mihaila i srpske vlade da osnaže državnu autonomiju Srbije. Napominjemo, da smo najveći broj fotografija kojima smo ilustrovali feljton, isto tako preuzeli iz monografije "Knez Mihailo Obrenović (1823-1868)".
Prof. dr Danko Leovac, vanredni profesor na Odjeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, rođen je 1986. godine u Priboju, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 2009, na kome je i doktorirao 2014, odbranivši doktorsku disertaciju "Srbija i Rusija za vrijeme druge vladavine kneza Mihaila (1860-1868)". Bila je to, ujedno, najbolja doktorska disertacija dotad odbranjena iz oblasti srpsko-ruskih odnosa, za koju je Leovac dobio nagradu "Radmila Milentijević".
***
Knez Mihailo je od samog stupanja na presto imao namjeru da riješi ustavno pitanje. U tom cilju je već u oktobru 1860. godine obrazovao jednu komisiju koja je imala zadatak da izradi ustavni nacrt. U sastavu komisije bili su Jovan Marinović, Kosta Cukić, Danilo Medaković, Miloje Lešjanin, Imbro Ignjatović Tkalac i Đorđe Stojaković. Nacrt je nedovršen i imao je 40 članova, podijeljen na pet glava. Prvi dio je bio opšti, potom su slijedili djelovi o knezu, Savjetu i Skupštini, te sudovima. Ustavni nacrt je počinjao prilično neodređenim članom, da je "Srbija monarhička zemlja. Ona stoji pod suzerenstvom Porte i ima dužnosti spram nje." Državne vlasti su bile "sajedinjene u Knjazu, i ističu iz njega". Zakonodavnu vlast vršili su knez, Savjet i Narodna skupština. Posljednja je imala savjetodavnu ulogu, odnosno da bude "izjav želja i potreba narodni pred praviteljstvom knjažeskim". Pored toga, skupštini je dodijeljena ustavotvorna uloga, budući da se bez njenog pristanka nije mogao mijenjati ustav, a njeno odobrenje je bilo neophodno i u slučajevima ustupanja, prodaje ili razmjene teritorije zemlje. Savjet je imao zakonodavne i finansijske nadležnosti – "određuje veličinu plate za pojedina mesta u javnoj službi", odobrava državni budžet i međunarodne ugovore. Savjetnike je postavljao knez na predlog vlade, a svoj položaj savjetnici su mogli da izgube samo na osnovu sudske presude. Knez je imao izvršnu vlast preko ministara, kao i pravo apsolutnog veta u zakonodavstvu. Pored ovog, važno je naglasiti da je knez, po prvi put u istoriji novovjekovne države, imao pravo da "zastupa i predstavlja Srbiju spram strani država... da zaključava ugovore i pravi konvencije." Izvjesno je da je ovaj nacrt rađen po ugledu na postojeće propise o Savjetu i Skupštini, Sretenjski ustav, ali i pojedine evropske ustave. Komisija je prestala sa radom u novembru 1860. godine, odnosno sa odlaskom Jovana Marinovića u diplomatsku misiju.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
