
Prva destinacija pregovora bila je Prozor, odakle su ih Njemci automobilom i povezanih očiju prebacili za Gornji Vakuf, gdje su boravili nekoliko dana i razgovarali sa komandantom njemačke 717. Pješadijske divizije generalom Benignusom Dipoldom, ali bez jasnih rezultata dogovora sa njemačkom oružanom silom. "Skinuli su nam poveze i odmah nas uveli u omanju kuću... Izveli su nas uz drvene stepenice i otvorili pred nama vrata u sobicu: za stolom je sjedio njemački general-lajtnant, komandant 717. divizije, koju smo nedavno potisli. Bio je u ispeglanoj, novcatoj uniformi... Nije se rukovao s nama, ali nam je s hladnom učtivošću ponudio da sjednemo spram njega, na stolice unaprijed pripremljene...", sjeća se Đilas atmosfere koja je vladala prilikom dolaska u štab komandanta njemačke 717. Pješadijske divizije u Gornjem Vakufu.
Prvi (preliminarni) razgovor partizanske delegacije i komandanta njemačke 717. Pješadijske divizije, vođen 11. marta u Gornjem Vakufu, moguće je pouzdanije i detaljnije sagledati iz dva njemačka dokumenta, zabilješke (kratkog zapisnika) koju je na njemačkom jeziku sačinio kapetan Veber, obavještajni oficir u Štabu divizije. On je prisustvovao sastanku a zabilješke na osnovu Veberovog zapisnika sačinio je operativni oficir, kapetan dr Kriš. Na kraju razgovora sastavljen je i "memorandum" sa pisanim predlozima partizanske delegacije, koji je kapetan Kriš takođe koristio u pisanju svoje zabilješke. Kopija prve zabilješke (mikrofilmovani dokument) nalazi se u Vojnom arhivu u Beogradu.
Drugu zabilješku prenosi Vladimir Dedijer u drugoj knjizi "Novih priloga za biografiju Josipa Broza Tita".
Pregovori sa generalom Dipoldom vođeni su na njemačkom jeziku, pa je glavnu riječ u ime delegacije, naravno uz stalne konsultacije sa Đilasom (koji je kao šef delegacije, zapravo, davao instrukcije), vodio Vladimir Velebit, pošto je najbolje govorio njemački. Komandant 717. divizije odmah je stavio do znanja partizanskim pregovaračima da nije nadležan za ovu vrstu razgovora, ali da će saslušati njihove predloge i zahtjeve i to prenijeti onim instancama koje su za to nadležne, pa će o njihovom mišljenju delegati biti što prije obaviješteni.
Najprije je Vladimir Velebit u ime delegacije protestovao zbog njihovog tretiranja od njemačke predstraže na prilazu Prozoru (oduzimanje oružja i municije i fotografisanje), na šta je general izrazio žaljenje, jer njemačka straža nije o njihovom dolasku prije zakazanog termina (11. umjesto 12. marta) bila obaviještena. Ovaj slučaj više nije pominjan. Zatim se prešlo na razgovore o konkretnim stvarima, tj. na glavni dio pregovora. Koča Popović u svom ratnom dnevniku ostavlja zapis o atmosferi tokom razgovora, gdje se vrlo slikovito vidi stepen učešća svakog od delegata, posebno Đilasa: "Razgovor sa generalom traje dugo. Vlatko vrlo lijepo govori njemački. U razgovoru sa generalom ja sam vrlo teško nalazio riječi. Đido, onim svojim odsutnim izrazom, pitao je često: `Šta kaže` i govori srpski šta treba reći generalu." Đilas u memoarima kaže da je razgovor trajao "nešto više od sata", da je trajao do oko 11 časova prije podne i da je bio "škrt i nategnut, budući da je on (general – prim. AM) želio da dobije što više, a da ne ponudi ništa". Prema Velebitovoj zabilješci, sastavljenoj 1967, stoji da je na sastanku prvo iznesen zahtjev o obustavi napada na partizanske položaje, kako bi se "iz humanih razloga" pružila mogućnost za pomoć ranjenicima, na koji je general saopštio da nema nadležnost i obećao da će o tome obavijestiti višu komandu.
Iz pomenutih dokumenata vidi se da su na ovom sastanku pokrenuta tri glavna pitanja, ovim redom: 1. pitanje razmjene zarobljenika, 2. pitanje primjene ratnog prava na zarobljenike i 3. politička pitanja. Na to njemački general nije imao primjedbi, pa su razgovori mogli da počnu.
Partizanski delegati su, prema dogovoru, poslije sastanka imali da sastave tzv. "memorandum", koji bi sadržao pisanu zabilješku o predlozima delegacije koji su izneseni na ovom sastanku. Delegati su to i uradili u prostorijama Štaba divizije, koristeći se pritom zabilješkama njemačkog obavještajnog oficira Vebera. Tekst ovog "memoranduma", sastavljen na njemačkom, Velebit je izdiktirao štapskom pisaru.
PRIREDIO:
MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)