Doc. dr Draženko Đurović
Od samog početka oružanih akcija među partizanima i četnicima su na liniji suprotstavljenih ideologija (komunističke i monarhističke) bila prisutna međusobna trvenja, što je pored okupacijom već izazvanih nesreća, prouzrokovalo brutalni bratoubilački građanski rat. Komunistička partija Jugoslavije je početak Drugog svjetskog rata dočekala kao sekcija Kominterne u kojoj je glavnu riječ vodio Sovjetski Savez, pa je njeno djelovanje moralo biti prilagođeno interesima prve zemlje socijalizma. Važan događaj koji je, početkom najvećeg oružanog sukoba u istoriji svijeta, u značajnoj mjeri određivao politiku KPJ na Balkanu bio je sovjetsko-njemački savez, ozvaničen 23. avgusta 1939. Sporazumom Molotov-Ribentrop. Takva spoljnopolitička pozicija SSSR-a prilično je uticala na stav jugoslovenskih komunista u vrijeme kada se ratni požar počeo širiti Evropom. Partija se u proglasu objavljenom povodom izbijanja sukoba, septembra 1939, izjasnila protiv fašizma, ali sa naglašenim stavom da se radi o "imperijalističkom ratu"
u kojem narodi Jugoslavije "nemaju šta tražiti'', odnosno u njemu ne trebaju učestvovati. Slične tvrdnje i poruke sadržao je jedan od zaključaka Pete zemaljske konferencije KPJ, održane godinu dana kasnije.
Lice takve politike vidilo se tokom invazije Trećeg Rajha na Kraljevinu Jugoslaviju. Skoro kompletna partizanska memoaristika "ćuti" o događajima iz Aprilskog rata, što je prilično pouzdan "izvor" za zaključak da se članovi i simpatizeri KPJ tokom njegovog kratkog trajanja nisu istakli hrabrošću. Sovjetski pakt sa Njemačkom i uvriježena ideološka shvatanja o "klasnom ratu" i "suprotstavljanju buržoaziji", ali dijelom i nepovjerenje oficira Jugoslovenske vojske u mladiće sklone revolucionarnim idejama, razlozi su što se komunisti nisu proslavili u vrijeme njemačkog napada na Jugoslaviju. Pojedini istoričari u studijama novijeg datuma čak istupaju sa mišljenjem da se KPJ od prvih dana okupacije prvenstveno orijentisala ka socijalističkoj revoluciji, da o oslobođenju nije ni razmatrano bez revolucije, da je ono predstavljalo samo okvir za pridobijanje širokih masa stanovništva, koje bi po okončanju njemačke okupacije bile zadužene za sprečavanje obnove predratnog poretka, kao i da je napad Trećeg Rajha na Sovjetski Savez 22. juna 1941. značio prekretnicu za oružano angažovanje komunista u okupiranoj Kraljevini Jugoslaviji.
Uočljivo je, međutim, da su njemački vazdušni napadi na Beograd, 6. aprila 1941. godine, i brza okupacija zemlje značajno mijenjali pogled KPJ prema ratu. Sudeći prema skoro svim važnijim dokumentima CK KPJ, ti događaji su podsticali jugoslovenske komuniste na pružanje otpora osvajaču i podizanje oružanog ustanka. U njima je, pored neizostavne orijentacije ka revoluciji, izraženo i opredjeljenje za oslobodilačku borbu, tačnije neodvojivo su povezani sadržaji koji asociraju na pojmove "revolucija" i "oslobođenje".
Komunistička partija Jugoslavije je svoj kurs ka revolucionarnoj i oslobodilačkoj borbi karakterističnom terminologijom pokazala već u prvom ratnom proglasu narodima Jugoslavije, objavljenom 14. aprila 1941. godine. Njen CK se najprije obratio hrvatskom narodu, propagandno mu poručivši da ga njegova "gospoda" tjera da "puzi" pred osvajačem koji gazi njegovu zemlju i nacionalni ponos, te da su događaji iz Zagreba prilikom dolaska Nijemaca "najtamnija ljaga" u istoriji hrvatskog naroda. Zatim je narodima Srbije, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Vojvodine prenesena poruka da će njihova borba za nezavisnost biti "okrunjena uspjehom" i da će komunisti i radnička klasa Jugoslavije "ustrajati" do konačne pobjede "u prvim redovima narodne borbe protiv osvajača"...
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
