Posljednjih godina vladavine kralja Aleksandra Obrenovića jedan od najglasnijih kritičara njegovog režima bio je Jovan Žujović. Kralj ga je smatrao svojim protivnikom i tako se prema njemu i odnosio. Iako je čuo od svog prijatelja Jovana Skerlića za postojanje zavjere, Jovan Žujović nije bio umiješan u nju na bilo koji način, niti u kraljeubistvo, ali nije isključivao ni mogućnost promjene oblika državnog uređenja. Počev od jutra 29. maja 1903. pitanje o obliku vladavine u Kraljevini Srbiji bilo je, barem u teoriji, otvoreno. Dvije najveće političke partije u Kraljevini Srbiji, Radikalna stranka i Samostalna radikalna stranka, po ovom pitanju nijesu dijelile isto mišljenje. Radikalna stranka pitanje oblika državnog uređenja nije ni postavljala, budući da je bila u velikoj većini monarhistički opredijeljena. U tek nastajućoj Samostalnoj radikalnoj stranci nije bio sličan slučaj. Vidjeli smo da je republikanski vođa Jaša Prodanović kralju Petru u jednom razgovoru na pitanje o republikanstvu samostalaca, kao republikance naveo Ljubomira Stojanovića, Nikolu Nikolića, Jovana Žujovića, Milana Markovića i sebe, a kao monarhiste Ljubomira Živkovića, Mihaila Polićevića, Panteliju Tucakovića, Ljubomira Davidovića, Budimira Budu Radenkovića i Miku Bankovića. Pored navedenih, republikanci su takođe bili Milan Grol i Božidar Marković.
Poslije uspješnog atentata zaverjenici su se postarali da preuzmu upravu nad glavnim polugama državne uprave i obezbijede podršku najvećih političkih stranaka. Jedan od oficira zavjerenika bio je poslat da nađe i pred glavne kolovođe zavjere dovede Ljubomira Živkovića, šefa Samostalne radikalne stranke. Istog dana jedna grupa mlađih samostalnih radikala objavila je u "Dnevnom listu" zahtjev u kojem je traženo uspostavljanje republike. Autor članka je bio Jovan Skerlić i bio je već složen u štampariji, kada su poslije pojave prvih brojeva novina srpski vojnici, predvođeni jednim podoficirom, upali u prostorije za štampanje "Dnevnog lista" i zaplijenili sve ostale brojeve. Jovan Skerlić, Božidar Marković, Milan Marković, Jovan Žujović i drugi prisutni republikanci otišli su u Oficirski dom "gdje je zasijedao zavjerenički komitet. Pred komitet izišao je Žujović. Objašnjenje nije trajalo dugo, odluke isto tako bile su kratke: razgovor o republici tih dana presječen je".
Samostalni radikal Jovan Žujović, republikanski orijentisan i prije Majskog atentata, kazivao je poslije Prvog svjetskog rata drugovima iz Republikanske stranke o republikanskim stremljenjima u Beogradu uoči 29. maja 1903. Nekoliko nedjelja prije prevrata Jovan Skerlić je, govoreći Žujoviću o svima dobro poznatoj zavjeri protiv kralja Aleksandra Obrenovića, uvjeravao potonjeg vođu Republikanske partije u Kraljevini Jugoslaviji da je među srpskim oficirima bilo mnogo republikanaca. Prema Skerlićevim saznanjima, stariji oficiri zavjerenici bili su za monarhiju i Karađorđeviće, dok se većina mlađih izjašnjavala za republiku. Mlađi oficiri bili su uvjereni da su mogli uspješno proglasiti republiku nakon uklanjanja kralja i kraljice, ali su o tom činu htjeli da čuju i mišljenje Jovana Skerlića. Prije nego što im je odgovorio, obratio se Jovanu Žujoviću za savjet. Žujović je istakao da je dobro "za našu budućnost što među mlađim oficirima ima republikanaca". Ipak je savjetovao da se uzdrže od sprovođenja republikanskih ideja u djelo, jer je smatrao da narod "mi republikanci nismo do sad spremali", tako da bi se "on iznenadio i ne bi ih podržao". Uvođenju republike usprotivili bi se i Karađorđevići "ako im se davno očekivani san ne bi ispunio", zbog čega se moglo očekivati da bi "ko zna kakve nesreće počinili".
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
