Srpski istoričar dr Aleksandar Lukić nastavio je da se na detaljan i sveobuhvatan način bavi republikanskim pokretom i Jugoslovenskom republikanskom strankom, koja je u istoriografiji ostala prepoznata i kao "mala partija velikih ljudi". Poslije njegove vrlo zapažene knjige "Jugoslovenska republikanska stranka u životu Kraljevine Jugoslavije (1920-1941)", kojom smo se bavili na ovom mjestu, nedavno je iz štampe izašla i Lukićeva knjiga "Vođe srpskih republikanaca: Ljubomir Ljuba Stojanović, Jakov Jaša Prodanović, Jovan Žujović". Iz nje smo u dva navrata, našim čitaocima, u skraćenim verzijama, već predočili biografije republikanskih čelnika Stojanovića i Prodovanovića, a ovom prilikom, u našem feljtonu, iz pomenute knjige prenijećemo, takođe u skraćenom obliku, i biografiju trećeg trijumvira Republikanske stranke – Jovana M. Žujovića.
Knjigu "Vođe srpskih republikanaca" objavio je Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda, na kome je Lukić zaposlen kao viši naučni saradnik, a koristimo je, kao i ranije, uz njegovo i odobrenje izdavača.
Dr Aleksandar Lukić je rođen 2. 12. 1985. u Beogradu. Osnovnu školu pohađao je u Kalanjevcima, Kozelju i Ljigu, a gimnaziju u Ljigu. Diplomirao je istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na kome je i magistrirao i doktorirao. Istražuje istoriju političkih ideja i stranaka u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslaviji. Pored knjige koju ovdje koristimo, već smo kazali, Lukić je objavio i knjigu "Jugoslovenska republikanska stranka u životu Kraljevine Jugoslavije (1920-1941)" i monografiju "Učešće 1.300 đaka kaplara u Kolubarskoj bici", u koautorstvu sa Miroslavom Mirom Kojić.
****
Jovan M. Žujović (1856–1936) bio je treći trijumvir Republikanske stranke. Rođen u Brusnici kneginje Ljubice Obrenović, na Rudniku, gdje mu je otac Mladen bio sa službom, najranije je djetinjstvo proveo u Nemenikućama na Kosmaju. Osnovnu školu započeo je u kosmajskom selu, da bi je završio u Beogradu, gdje je upisao gimnaziju, te dobro savladao, između ostalih, njemački i francuski jezik.
Jovan Žujović i brat mu Đorđe upoznali su se sa republikanskim i socijalističkim idejama tokom druženja sa rođakom Živojinom Žujovićem. Otac Mladen nije odobravao što su mu sinovi slušali o pravima naroda, slobodi, republici i socijalizmu u Švajcarskoj, posebno kad je uočio da su revnosno usvajali ono što su u Kragujevcu slušali. U petom razredu Jovan Žujović se upoznao sa idejama Svetozara Markovića čitajući, između ostalih, list "Radenik". Nakon završene gimnazije otac ga je upisao na Politehničku školu u Cirihu 1872, gdje je u ono vrijeme studirao nezanemarljiv broj srpskih studenata.
Jovan Žujović je ne bez razloga tvrdio da se toliko "Srbijanaca" učilo u Cirihu socijalizmu i republikanizmu da su ih po povratku u Srbiju često nazivali pripadnicima "ciriške škole", "ciriškim revolucionarima", "ciriškim otrovima". Iako se u Cirihu upoznao sa Bakunjinom i idejama koje je propovijedao, vrlo brzo ih je napustio i prišao "svetozarevcima", evoluirajući sa cijelom grupom u partiju radikalno-nacionalne demokratije. Nesumnjivo su ideje Svetozara Markovića, srpskog socijaliste i radikala, uticale i u socijalrepublikanskom duhu na obrazovanje Jovana Žujovića i drugih srpskih omladinaca, potonjih članova Republikanske stranke u Kraljevini SHS/Jugoslaviji, kad je on već 1895. bez ustezanja pred kraljem Aleksandrom Obrenovićem, na pitanje šta je po političkom uvjerenju, ako nije naprednjak, kratko kazao: "socijalista" i "republikanac". Jovan Žujović je, docnije se prisjećajući političkih uvjerenja u mladosti, sam istakao da se u to vrijeme najviše družio sa Perom Todorovićem i Perom Đorđevićem.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
