Iako su život i vladavina kneza Mihaila Obrenovića uvijek snažno izazivali pažnju javnosti, pojavom prve monografije o njemu, "Knez Mihailo Obrenović (1823-1868)", čiji je autor poznati srpski istoričar prof. dr Danko Leovac, ovaj omiljeni srpski vladar, dodatno i sa puno novih detalja, jedinstvenom i višestruko dopadljivom prezentacijom, što je jedno od obilježja ove knjige – naglašeno se našao u žiži javnosti, ne samo istoriografske.

Ovu obimnu i luksuzno opremljenu monografiju objavilo je 2023. godine "Huk izdavaštvo" iz Beograda (izdavačka kuća "Huk") i već smo je jednom koristili na ovom mjestu. Ovog puta iz nje ćemo, uz odobrenje njenog autora, prof. dr Danka Leovca, prenijeti dio iz opširnog poglavlja "Druga vladavina – Srbija u vrtlogu evropske politike". Napominjemo, da smo najveći broj fotografija kojima smo ilustrovali feljton, isto tako preuzeli iz monografije "Knez Mihailo Obrenović (1823-1868)".

Prof. dr Danko Leovac, vanredni profesor na Odjeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, rođen je 1986. godine u Priboju, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 2009, na kome je i doktorirao 2014, odbranivši doktorsku disertaciju "Srbija i Rusija za vrijeme druge vladavine kneza Mihaila (1860-1868)". Bila je to, ujedno, najbolja doktorska disertacija dotad odbranjena iz oblasti srpsko-ruskih odnosa, za koju je Leovac dobio nagradu "Radmila Milentijević".

                                                       ***

Knez Mihailo se odmah nakon stupanja na presto susreo sa važnim državnim pitanjima, i na unutrašnjem i na spoljnopolitičkom planu. Osnovu kneževog programa na polju unutrašnje politike činila su pitanja pomirenja partijskih razmirica, promjene Ustava iz 1838. godine i iseljenja Turaka.[…] Knez je tražio jedinstvo, "tražila se sreda, oko koje bi se mogla prikupiti i zagrliti sva, ma kako dotle pocijepana bila, čeda majke Srbije." U skladu sa tim, knez je dozvolio povratak svim karađorđevcima koji su protjerani ili su napustili zemlju za vrijeme vladavine njegovog oca. Knez je naredio i sastavljanje preciznih spiskova svih činovnika koji su otpušteni iz službe odlukom kneza Miloša. Trebalo je tačno regulisati njihov položaj, ili ih vratiti u službu ili penzionisati. Kako je za rješavanje ovog pitanja trebalo dosta novca, a državna kasa nije imala dovoljno gotovine, knez je iz ličnih sredstava odvojio 50.000 dukata u tu svrhu, u vidu pozajmice bez kamate.

Prof. dr Danko Leovac

Privatna arhiva

Dalji koraci odnosili su se na pitanje pomirenja stranaka. U tom cilju računao je i na sastav vlade u koji bi ušli konzervativci Ilija Garašanin i Jovan Marinović, zajedno sa istaknutim liberalima, poput Jevrema Grujića. Dok je iščekivao povratak Garašanina iz Pariza, da mu ponudi mjesto predsjednika vlade, knez je shvatio da će "pomirenje partaja" ići dosta teško. Suprotstavljeni politički stavovi, raniji lični i politički sukobi, jasno su stavljali do znanja da je saradnja konzervativaca i liberala u tom trenutku nemoguća. Prvi je Garašanin odbio da uđe u vladu sa Jevremom Grujićem, a isto mišljenje dijelio je i Marinović. Stevča Mihailović je slikovito opisao kneževe neuspjele pokušaje pričom "kako je đavo htio neku probu da učini, te načini neka kola i upregne u ta kola: jednu ticu i jednu krticu, jednu ribu i jednog raka, pa onda ošine kamdžijom. Tica oće u vazduh, krtica oće u zemlju, riba oće u vodu, a rak zategne, pa neće nikud." Po svjedočenju Milana Đ. Milićevića, knez je najprije sastavio ukaz kojim je za predsjednika vlade postavio Iliju Garašanina. Uprkos insistiranju, Garašanin je uporno odbijao naimenovanje, ističući čak da ga knez "tjera iz zemlje ako pri toj misli ostaje." Nakon ovih riječi, knez je pocijepao napisani ukaz.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)